Programski odjeljak posvećen instalacijama obogaćuje tematiziranje povezanosti umjetnosti i ljudskoga djelovanja s ekologijom, samoodrživošću i općenito prirodnim procesima izvedbom/instalacijom umjetnika Branimira Štivića pod naslovom M I J E H. Taj modularni zračni sustav koji se temelji na ekspiraciji, inflaciji i koliziji zraka s objektima u prostoru koristi upravo ljudski otpad (ugljikov dioksid) kako bi uspostavio jedinstveni ritam vlastitoga disanja i pridonio razmatranju samoodrživosti u prirodi i umjetnosti. Ostvarujući svoju izvedbenost u suradnji s izdišućim ljudskim tijelima, kao i u prostoru samotnoga bivanja, Štivićev mijeh propituje odnos tijela i atmosfere, prostora „unutar“ i „izvan“, na ivici kože kao razdvajajuće membrane.
Mijeh, koji se sastoji od zračne turbine, sintetičke tkanine, bioplastike, divovske trske, custom elektronike/mehanike/softvera i dišućih tijela, koristi prirodne predispozicije trske kako bi protokom zraka iz spremnika kroz njezine zračne komore proizveo zvuk. Ta „primitivna prostetika“ naposljetku daje glas samosvojnom sustavu, mješini koja priziva ljudska crijeva, želudac i druge šupljine s određenom biološkom funkcijom kao metafori inteligentne, odnosno prilagodljive i neprekidne životne sile.
Izvedba u povodu ovogodišnjega MBZ-a održat će se u Tunelu Sljeme – monolitnom, provodnom sustavu koji će svojom zračnom dinamikom i akustičkim kvalitetama izazvati mogućnosti Štivićeve instalacije, produbljujući kontekstualnost koncepcije koja je obavija.
Program instalacija je kurirala vizualna umjetnica Sara Salamon.
Djelo je producirano tijekom rezidencijskog treninga u KONTEJNER-u, u sklopu međunarodnog projekta Re-Imagine Europe, dok je inicijalno istraživanje mentorirala Nicole Hewitt na OZAFIN-u.