Svečano otvorenje: razgovor s Richardom Ayresom

Iznimno nam je drago što ćete sudjelovati na ovom jubilarnom, 30. muzičkom biennalu Zagreb. Kako Vi vidite Muzički biennale i grad Zagreb općenito te što od njih očekujete ili ste već otkrili?

Nikada prije nisam bio u Zagrebu, pa sam stoga jako sretan što su me pozvali da ondje sviram, a još k tome i tako brzo nakon premijere. Naprosto sam jako sretan i zbilja znatiželjan.

Ovogodišnji biennalski program otvara Vaša višeslojna skladba Vrt (The Garden). Djelo je najavljeno kao „bespoštedna i mračno komična priča“, inspirirana slikama Hieronymusa Boscha i Danteovom Božanstvenom komedijom. Pa, ipak, potraga za životnim smislom snažno obilježava i sadašnji trenutak. Kako Vi gledate na to?

Nadam se da je tako. Pokušavam se usredotočiti na ono što se kroz povijest neprestano provlači, umjesto na ono što pravi razliku između povijesnih perioda. Istodobno sam i golemi fanatik kada treba proučiti nove stvari, posebno kada se radi o tehnološkim dostignućima. Na kraju krajeva, trudim se u svoju glazbu utkati vlastita ljudska iskustva. Volim da su i komedija i tragedija i sve ostalo dio glazbenoga doživljaja. Možda je ono što moju skladbu čini aktualnom to što sam zaljubljenik u sadašnjost. Ne znam.

Kako je ova kružna priča ili, bolje rečeno, ova radnja uobličena u glazbenom smislu?

Prvo tragam za onim što nazivam „mitskim oblicima“ radnje pri konstrukciji glazbeno-scenskog djela. To su oblici koji su univerzalno ljudski i nadilaze pojam kulture. Primjerice, to može biti „odlazak na put i prikupljanje sljedbenika“, ili „ulazak na mračno mjesto“ ili „uspon u visinu i čudesni doživljaji“. Svi možemo zamisliti te situacije, gdje god živjeli. One mi daju priču u grubim crtama. Nakon toga mi samo preostaje da opišem i napučim svijet u kojem se likovi nalaze.

Zanima me kako ste osmislili libreto za Vrt, s obzirom na to da sam pročitala kako se radi o kombinaciji različitih izvora. Kako takva „intertekstna sinteza“ korelira sa samom radnjom?

Prvo sam razmišljao o svakoj sljedećoj etapi putovanja i onda sam ili pronašao već postojeći književni tekst koji mi je odgovarao ili sam tekst sâm napisao. Primjerice, zamislio sam da glavni lik susreće crva u podzemlju i na pamet mi je pala Poeova pjesma o crvu osvajaču. Ta je pjesma jako teatralna i melodramatski slikovita, pa sam odlučio skladati kvazimelodramu. Lik kasnije stiže u Danteov pakao, pa sam pomislio da bih mogao pokušati napisati svoju vlastitu ranu operu. Trudim se ne brinuti se o stilskim ograničenjima.

Vrt ima i svojevrsni prednaslov, br. 50, što je već Vaša uobičajena praksa pri označavanju djela. Postoji li neki poseban razlog zbog kojega djela označavate brojevima?

Pa, u jednom trenutku mi je dosadilo pridavati nepotrebna izvanjska značenja djelu, osim ako to već nisam izričito namjeravao, te sam prestao glazbi davati specifične naslove. Slažem se s Jasperom Johnsom da naslov djela može biti moćan poput boje u nekoj slici. Naslov može utjecati na način na koji slušamo i tumačimo glazbu. Odlučio sam da ću djelima davati brojeve ako naslov nije dio njihova muzičkog značenja. Broj je još uvijek naslov, ali je istodobno nekako dovoljno općenit da nosi relativno neutralno značenje.

Razgovarala: Martina Bratić