MBZ

Priča umjetničke ravnateljice

Kvaliteta je uvijek zvijezda vodilja

 

 
Koja su tvoja prva sjećanja na MBZ? 
Zapravo je apsurdno, no ja nemam nikakvih sjećanja na Biennale iz svojega djetinjstva, sredina i kuća u kojoj sam odrasla dale su mi puno ljubavi za glazbu i umjetnost, ali očito je da suvremena glazba nije igrala snažnu ulogu. No, počela sam pratiti MBZ u svojim takozvanim teenagerskim godinama te sam uvijek bila očarana produkcijama velikog sastava poput orkestra i zbora u dvorani Lisinski.
 
Kad smo kod prvih stvari – ti si prva žena na čelu MBZ-a, nakon šezdeset godina, osjećaš li u tom smislu dodatnu nijansu svoje uloge? 
Pri odabiru programa osjećam se odgovornom za svjesnu ravnotežu spolova pri odabiru skladbi. Činjenica da ima odličnih dirigentica, a još uvijek imaju premalu zastupljenost u programima festivala, ponukala me pozvati dvije internacionalno priznate ličnosti da preuzmu dirigentsku palicu. Gledajući prošle programe Biennala, primjetila sam i da je akuzmatička glazba zapostavljena, a prije svega skladateljice te vrste glazbe nisu dovoljno eksponirane, tako da sam u programskoj suradnji s GRM INA institutom osmislila koncert imena „heroine akuzmatičke glazbe“. Kvaliteta je uvijek zvijezda vodilja i ne radim kompromise na temelju nečijeg spola, no želim svjesno postupati u sadašnjosti, kao i na neki način ispraviti zapostavljanje žena pri odabiru programa u prošlosti. I smatram da bi bilo uistinu sramotno u 21. stoljeću ne težiti ravnoteži između spolova. Na tom području ima još dosta posla i trebali bi svi organizatori osvijestiti takvo razmišljanje.
 
Festival ovakvog kapaciteta zamišljam kao jedno prilagodljivo umjetničko djelo koje za svako svoje novo izdanje mijenja boju, strukturu i formu
 
 
S obzirom na iskustvo života i umjetničkog djelovanja u inozemstvu, koje su ti bile misli vodilje kada si postavljala smjernice za ovogodišnji program, što ti je bilo posebno važno? 
Uvijek na to odgovorim – svestranost! Scena suvremene glazbe vrlo je bogata i grana se na velik broj mikro-stilova i ličnosti, upravo mi je to bilo važno prikazati, tu širinu kreativnosti i obilje stvaranja, izaći iz akademskih okvira, ali i kroz festival početi stvarati jednu vrstu zajedničke platforme koja ujedinjuje što više kreativaca i publike svih smjerova i godišta.
 
Koje stvari vidiš i možeš izdvojiti kao drukčije u odnosu na prethodne festivalske godine? 
Nažalost, u ovom bih trenutku rekla – pandemija i potresi. Ja, zapravo, pri prvom festivalu pod svojim umjetničkim ravnateljstvom uopće neću imati osjećaj što to znači doživjeti intenzivan biennalski tjedan.
 
Spletom okolnosti, ovogodišnji je Biennale drukčiji i po periodu u kojem se događa, kako ste se s time uhvatili ukoštac? Vidite li u tome i neke moguće prednosti? 
Smatram da je poanta festivala objediniti publiku i actove u jednom periodu koji je dinamičan i intenzivan, tako da je ovo dijeljenje na blokove kompromis s obzirom na situaciju. S druge strane, često se i ne može popratiti sve programe koje se želi upravo zbog toga jer je sve zgusnuto unutar jednog tjedna, dakle gledam na ovogodišnju inačicu kao jednu vrstu eksperimenta.
 
 
Koja ti je nova iskustva donijela ovakva organizacijska funkcija, je li te nešto iznenadilo? 
Naravno, s mnogo toga sam se susrela po prvi puta u životu u praksi, te učim na svakom koraku. Tko se ne bavi ovim poslom, uopće ne može zamisliti koliko posla stoji iza jednog festivala ovog kalibra – za sve koji na njemu rade.
 
Za 2023. već imam koncept koji se bavi gorućim temama
 
Iz tvoje perspektive, što ti se čini da MBZ znači današnjim mlađim generacijama, koje nemaju iza sebe desetljeća doživljaja Festivala? Imaju oni li osjećaj veličine i važnosti? 
Sigurno je da MBZ ima svoju tradiciju i reputaciju koja ga slijedi kroz generacije i svatko tko ima imalo zanimanja za suvremenu glazbu svjestan je njegovog statusa i učinka. Smatram da se upravo otvaranjem programa u različitim smjerovima Festival približava mlađim generacijama. Festival ovakvog kapaciteta zamišljam kao jedno prilagodljivo umjetničko djelo koje za svako svoje novo izdanje mijenja boju, strukturu i formu te na taj način otvara dijalog između publike svih generacija, grada Zagreba i suvremene glazbene umjetnosti.
 
Kakav MBZ zamišljaš u budućnosti?
Zagrebački Biennale i hrvatski kompozitori trebaju dobiti višu vrijednost u internacionalnim okvirima, što se nadam postići internacionalnim suradnjama i koprodukcijama. Želim spoj inovativnih ideja koje se susreću u različitim kontekstima stvaranja, edukacije i komunikacije, događaj koji se bavi aktualnim umjetničkim i društvenim temama. Biennale je prozor u svijet za hrvatske kompozitore/kompozitorice i publiku te pozornica za stvaralaštvo različitih generacija i stilova, no i mjesto gdje hrvatska i internacionalna imena nalaze svoju slobodu izražavanja i mogućnost za nezaboravne koncerte, koncepte i susrete. Festival koji je važan na nacionalnoj razini i izvan nje plodno je tlo za buduće generacije kreativaca i intelektualaca  i pogoduje kulturnoj reputaciji vlastite zemlje. Za 2023. već imam koncept koji se bavi gorućim temama poput ekološke održivosti i umjetne inteligencije.