Leksikon Cantus Ansambla
20/04 Utorak
HGZ
21h ONLINE KONCERT
Svečani koncert u povodu 20. obljetnice Cantus Ansambla
Dubravko Detoni: dolce furioso
Martin Matalon: Trame VIII, za marimbu i ansambl
Antun Tomislav Šaban: Reminiscenca I i Reminiscenca II, za klarinet
Helena Skljarov: Solo, za ansambl, dirigenta i šah *
Fausto Romitelli: Green, Yellow and Blue
Cantus Ansambl
Ivan Josip Skender, dirigent
Marko Mihajlović, marimba
Danijel Martinović, klarinet
Ansambl:
Ana Batinica, flauta
Branko Mihanović, oboa
Danijel Martinović, klarinet
Emma Stern, klarinet
Žarko Perišić, fagot
Bank Harkay, rog
Vedran Kocelj, truba
Mario Šincek, trombon
Hrvoje Sekovanić, udaraljke
Marko Mihajlović, udaraljke
Darko Misirača, električna gitara
Mirjana Krišković, harfa
Srebrenka Poljak, klavir
Ivana Cvetkovski, harmonika
Viktor Čizić, klavijature
Martin Draušnik, violina I
Eva Mach, violina II
Tvrtko Pavlin, viola
Zita Varga, violončelo
Nikša Bobetko, kontrabas
Muzikologinja Sanja Raca o Cantus Ansamblu, na njihovoj web-stranici, piše:
„U njihovoj dvadesetogodišnjoj povijesti mijenjali su se solisti, dirigenti, dvorane, festivali, kontinenti, skladatelji, partiture, koncepti, ali ne i duhovna platforma – blisko nam 20. i aktualno 21. stoljeće. Sredina u kojoj je rođen Muzički biennale Zagreb (MBZ), kao Cantusov programatski i idejni nukleus, zanimljivo, nikada nije ozbiljnije promišljala o nekom obliku institucionaliziranog sastava, koji bi između dva festivala kontinuirano (p)održavao njegov nekonvencionalni, ponekad (i) avangardni puls. Moguće da je u glazbenom obilju osamdesetih suvremeni zvuk na pozornicama dostajao jednom u dvije godine, a u ratnim i poratnim godinama za takvu inicijativu nije bilo prostora. Ali, jest 2001. – Biennale je bio pred vratima sa spremnim repertoarom, a Zagreb je bio pun iskusnih (i mladih) muzičara. Tako je za trenutačnu prigodu inauguriran privremeni rezidentni ansambl, a do preuzimanja imena Cantus (lat. pjev) put je bio vrlo kratak. Zapravo nije bio „privremen“ - sudbina mu je od početka odredila stalnost i stabilnost, jer je bio tako poželjno dobar da je MBZ-ova iskrica samo zapalila vatru. Njihovo se poslanje nakon toga nastavilo, a oni su „… ustrajali na pristupu u kojem predstavljanje nekad avangardne glazbe nije samo sebi svrhom, nego tek polazište za gradnju interpretacije“ (Trpimir Matasović, 2009.).
Ansambl nije nastao iz protesta, inata ili neke avanture, bio je jednostavno potreba. Osvojio je prostor bez konkurencije. Statusom je bio hrvatski prvijenac onda, kao i danas, a zovu ga „sastavom specijaliziranim za izvedbe suvremene glazbe“. Predstavljajući se prvi put na MBZ-u 2001. ciklusom od četiri koncerta i deset praizvedbi, trasirao je sebi i (mladoj) publici smjer djelovanja, koji je emancipirao u sezoni 2006./2007. vlastitim ciklusom od šest koncerata (Cantus&Lisinski). Konzistentnost mu održavaju članovi – sve te godine djeluje u gotovo istom postavu, oslonjenome na dvije peteročlane instrumentalne skupine, gudačku i puhačku. Izvedbeno tijelo povećavaju ili smanjuju, ovisno o literaturi koja se otima kanonskim formacijama i koja od glazbenika traži mnogostrukost tumačenja - koncertnoga, a nerijetko i scenskoga. Ciklus koji ih je etablirao na hrvatskoj kulturnoj sceni postao je istinska škola povijesti i suvremenosti Nove glazbe.“ (Sanja Raca)
LEKSIKON CANTUS ANSAMBLA
(svi članovi, sadašnji i bivši, dobili su „školski leksikon” na ispunjavanje - objavljujemo odgovore od onih koji su nam leksikon ispunili)
Berislav Šipuš (osnivač ansambla): Vodim ansambl 20 godina.
Nina Čalopek (producentica ansambla): Radim kao producentica ansambla od ožujka 2006. godine, stoga na neki intiman način i ja obilježavam svoj profesionalni jubilej, a upravo je i prvi koncert koji sam radila s ansamblom bio onaj u povodu 5. obljetnice ansambla, 24. travnja 2006.
Eva Mach (violina): Sviram u ansamblu 2 godine.
Ivan Novinc (violina): Sviram u ansamblu 20 godina.
Martin Draušnik (violina): Sviram u ansamblu 20 godina.
Tvrtko Pavlin (viola): Sviram u ansamblu 17 godina.
Jasen Chelfi (violončelo): Sviram u ansamblu 17 godina.
Zita Draušnik (violončelo): Sviram u ansamblu 6 godina.
Ana Batinica (flauta): Sviram u ansamblu nekoliko godina.
Iva Ledenko (oboa): Sviram u ansamblu od rujna 2020.
Danijel Martinović (klarinet): Sviram u ansamblu 20 godina.
Žarko Perišić (fagot): Sviram u ansamblu oko 8 godina.
Vedran Kocelj (truba): Sviram u ansamblu 20 godina.
Mario Šincek (trombon): Sviram u ansamblu 16 godina.
Filip Fak (klavir): Sviram u ansamblu 15 godina.
Srebrenka Poljak (klavir): Sviram u ansamblu od početaka: Od 2003. sam i stalna članica ansambla – mislim da isprva nisu uvijek isti glazbenici svirali u Cantusu, a 2003. je postalo jasno da je bolje imati stalni sastav. Te 2003. imali smo radionicu na Visu, zajedno smo radili na suvremenim skladbama i izvodili ih, a rezidentni skladatelj bio je Nicola Sani. Tu su negdje i počeci stalnog sastava ansambla.
1. Najdraži trenutak na pozornici bio mi je:
Berislav Šipuš (osnivač ansambla): Dvorana „Glenn Gould“ U Torontu; Velika dvorana Kineske Nacionalne opere u Bejingu; Les invalides u Parizu; koncert u povodu 10 godina utemeljenja Cantus anambla (KDVL); praizvedba baleta Air u HNK u Zagrebu; praizvedba Osorskog plača u Katedrali Marijina uznesenja u Osoru...
Nina Čalopek (producentica ansambla): Mnogo je dragih trenutaka, prekrasnih i važnih koncerata i projekata, nezaboravnih uspomena, anegdota s turneja i gostovanja, vrijednih profesionalnih poznanstava i još vrednijih prijateljstava, međutim upravo je taj zbroj doživljaja i iskustava ono što nosim sa sobom, ono što je postalo dio mene i zbog čega se zaista i osjećam kao dio ovog benda. Ako moram izdvojiti samo jedan, onda je to moja prva turneja, u jesen 2006., kada je ansambl gostovao s četiri koncerta u Švedskoj u sklopu projekta Musical Links, a ja sam se kao mlada neiskusna početnica morala inicirati i čeličiti na samom, i to stranom, terenu te vrlo brzo i spretno uklopiti u princip rada, prepoznati i odgovoriti na potrebe i zahtjeve, a pritom sam se u tom izazovu osjećala odlično.
Eva Mach (violina): Uvijek su to trenutci zajedničke inspiracije.
Ivan Novinc (violina): Nastup u Maloj dvorani Lisinski u kompoziciji Mauricia Kagela - Balet za neplesače.
Martin Draušnik (violina): Ligetijev Violinski koncert 31.01.2011. (imao sam čast odsvirati hrvatsku praizvedbu).
Tvrtko Pavlin (viola): Kad sam uz sviranje mogao pokazivati i svoj pjevački talent.
Jasen Chelfi (violončelo): Uvijek navečer na koncertu.
Ana Batinica (flauta): Možda koncert na Svjetskom meetingu saksofonista u Zagrebu, ne tako davno.
Iva Ledenko (oboa): Kad smo otvorili novu sezonu, 2020./2021., prvi koncert ansambla nakon višemjesečnog izbivanja s koncertne scene zbog pandemije.
Danijel Martinović (klarinet): Svaki susret sa zadovoljnim skladateljem nakon izvedenog djela.
Žarko Perišić (fagot): U Kneževom Dvoru u Dubrovniku, kada smo izveli komornu verziju Mahlerove 4. simfonije. Sjajna izvedba svih članova ansambla!!
Vedran Kocelj (truba): Program „Cantus pleše“
Mario Šincek (trombon): Kada sviramo praizvedbe, to smatram bitnim i to su super trenutci u ansamblu. A bilo je tu i plesa, baleta, sviranja na čašama….
Filip Fak (klavir): Naša prva izvedba 4. simfonije Gustava Mahlera, u osorskoj katedrali, u sklopu Osorskih glazbenih večeri.
Srebrenka Poljak (klavir): Koncert koji smo održali 8.2.2010., Cantus i ples, jer smo plesali, u djelu Kontra-danse Mauricija Kagela. Mala dvorana, MDVL, bila je dupkom puna, a doživjeli smo i ovacije publike.
2. Najteži trenutak na pozornici bio mi je:
Berislav Šipuš (osnivač ansambla): .......JOŠ NIJE DOŠAO.....
Nina Čalopek (producentica ansambla): Najteži trenutci uvijek su samo dio svladavanja radnih procesa i zadataka, zaboravljaju se čim je radna slagalica riješena.
Eva Mach (violina): Trenutci nesigurnosti ili razilaženja u samoj izvedbi između članova ansambla, ali to se u Cantusu zaista rijetko događa.
Ivan Novinc (violina): Nastup u Meksiku u kompoziciji za violinu, klavir i set udaraljki.
Martin Draušnik (violina): Nastup u sklopu MBZ-a kada sam svirao solo kompoziciju za violinu i kazetofon. To je funkcioniralo tako da sam stisnuo record i krenuo svirati. Nakon toga sam morao premotati vrpcu i svirati duo sa samim sobom iz nedavne prošlosti. Kompozicija je imala užasno puno pauza, a akordi su morali zvučati istovremeno. S tim sam se pošteno namučio!
Tvrtko Pavlin (viola): Izvođenje kompozicije PIERREA BOULEZA - Čekić bez gospodara.
Jasen Chelfi (violončelo): Uvijek nedjeljom ujutro, na probi.
Zita Draušnik (violončelo): Na MBZ-u 2017. godine kada smo svirali u sklopu
natjecanja kompozitora. Bilo je zahtjevno u smislu „mentalnog prešaltavanja“.
Ana Batinica (flauta): Isti kao i najdraži.
Iva Ledenko (oboa): Nastup na Biennalu 2017., kad smo izvodili video operu An Index of Metals Fausta Romitellija jer dotad nikad nisam izvodila nešto tako kompleksno te mi je to zaista bio izazov.
Danijel Martinović (klarinet): Ne na samoj pozornici, ali smrt L. Brewaeysa silno me ražalostila.
Žarko Perišić (fagot): Nikada!! S ansamblom je uvijek zabavno i opušteno.
Vedran Kocelj (truba): Kašnjenje kolega.
Mario Šincek (trombon): Ima noćnih mora, kada, recimo, ne dođu instrumenti na vrijeme, ali to se događa. Puno je više dobrih sjećanja, nego teških. U svim skladnim ansamblima ima i smijeha i suza, ali ipak smo svi tu zbog iste stvari.
Filip Fak (klavir): Kad sam na jednom koncertu u Beču „svirao bez instrumenta“ - Cantusovci će znati na što mislim! Drugi najteži: izvedba Ligetijevog Klavirskog koncerta (za što vjerujem da nije potrebno posebno pojašnjenje).
Srebrenka Poljak (klavir): Zapravo su teže pripreme od koncerta, ponekad treba vježbati i 6 mjeseci kako bi se djelo pripremilo, na primjer za Stockhausenovo djelo Kontrapunkte. Također, na jednom sam koncertu svirala i Bartókov Koncert za dva klavira i jedno Kurtágovo djelo, u kojem nisam imala solističku ulogu, ali sam se oko njega baš namučila.
3. Sviranje u Cantus Ansamblu meni znači:
Berislav Šipuš (osnivač ansambla): Sigurno polovica mene samog, kao ljudskog bića i kao umjetnika.
Nina Čalopek (producentica ansambla): Rad s Cantus Ansamblom meni znači moj profesionalni put i odrastanje.
Eva Mach (violina): Meni, kao mladoj glazbenici, znači muzički razvoj i rast u svijetu suvremene glazbe.
Ivan Novinc (violina): Otkrivanje novih horizonta.
Martin Draušnik (violina): Volim svirati u ansamblu zbog opuštene, i s obzirom na 20 godina postojanja, familijarne atmosfere. Najvažnije od svega je da nas to nikada ne sprečava u pripremi izvrsnih koncerata.
Tvrtko Pavlin (viola): Odmak od sviranja u orkestru.
Jasen Chelfi (violončelo): Širenje vidika, upoznavanje novog.
Zita Draušnik (violončelo): Uvijek veliki izazov, ali i gušt. Vrlo je opuštena i familijarna atmosfera i baš zbog toga ansambl skladno funkcionira.
Ana Batinica (flauta): Upoznavanje svijeta iz perspektive suvremenih kompozitora.
Iva Ledenko (oboa): Mogućnost za napredak, učenje o sebi i drugima kroz izvedbe.
Danijel Martinović (klarinet): Izazov i susret s novim.
Žarko Perišić (fagot): Biti u dodiru s novim skladbama, kao kada opipavate bilo duha vremena u kom se živi!
Vedran Kocelj (truba): Život sa svojim vremenom i glazbeni izazov.
Mario Šincek (trombon): Glazbu dijelim na dobru i lošu, a ne na zabavnu, klasičnu i jazz. I kada mi je ponuđeno mjesto u ansamblu, objeručke sam ga prihvatio jer se i sam bavim Novom, eksperimentalnom glazbom za trombon.
Filip Fak (klavir): Prvenstveno suradnju sa sjajnim muzičarima i zanimljiv program, ali i mnogo zabavnog druženja, osobito na turnejama i gostovanjima.
Srebrenka Poljak (klavir): Sve – jer ništa drugo u glazbenom izvodilaštvu nije mi toliko interesantno kao to što radimo s Cantusom. Naročito mi je važno to što se bavimo glazbom živih skladatelja, onih s kojima možemo komunicirati. Glazbom ljudi koje poznajem, s kojima idem na kavu, a ponekad dolaze i autori iz inozemstva koje možemo pitati kako su zamislili ovaj ili onaj dio. Beethoven i Chopin su nasljeđe, no to svi sviraju i znaju, iako i u njihovim notama ima grešaka i bilo bi dobro da ih možemo pitati kako su nešto zamislili. Nekada je bilo normalno da glazbenici prvenstveno izvode glazbu suvremenika, to smo poslije izgubili pa donekle vratili. Zanimljivo je i da sam ponekad jedina na svijetu koja svira neko djelo! A inače ima sada i drugih, ima i boljih, ali nema puno pijanista koji tu glazbu mogu proučiti, sve te slojeve, naučiti ih, a ujedno svirati i u ansamblu. U Cantusu imam priliku i za solistički rad i za „blendanje“ u ansamblu. Suvremena glazba je „skup sport“, notni su materijali skupi, a ja ovako imam priliku dobiti sve te važne note – na mail! I proučiti sve te teško dostupne partiture. I fantastično mi je što mogu izvoditi svježe napisanu glazbu, zna se dogoditi da skladatelji mijenjaju i nadopisuju djelo na zadnjim probama, ma to mi je fantastično. Izvođenje suvremene glazbe mi je, uz predavanje na Muzičkoj akademiji, najzanimljivije čime se bavim. Ne mogu si zamisliti život bez Cantusa!
4. Najdraža turneja/gostovanje?
Berislav Šipuš (osnivač ansambla): Turneja u Kinu i Kanadu zato što smo izveli na toj turneji 14 partitura i skladbi hrvatskih skladatelja suvremene glazbe svih generacija.
Nina Čalopek (producentica ansambla): Već spomenuta četiri koncerta u Švedskoj zato što je to bila moja prva turneja s ansamblom, ali ne mogu se ni ne sjetiti Kine ili Kanade 2008. godine.
Eva Mach (violina): Na Osorskim glazbenim večerima 2019. zbog posebne atmosfere i dobre energije na samom koncertu, ali i tijekom cijelog zajedničkog boravka i druženja na tom gostovanju.
Ivan Novinc (violina): Turneja u Kanadi.
Martin Draušnik (violina): U Kanadi 2014. zato što smo imali intenzivnu i dinamičnu turneju s puno koncerata i proba, a između toga smo se dosta družili kao ansambl. Na toj turneji doživjeli smo dosta neobičnih situacija o kojima još i danas govorimo. Sjećam se koncerta u Montrealu koji je završio u 22 sata. Nakon toga smo sjeli u auto i vozio sam gudački kvartet ansambla u Toronto. To je trebao biti put od 4 sata koji se pretvorio u cjelonoćno putovanje zbog ogromne snježne mećave (tu noć je New York bio zatrpan snijegom, nas je zahvatilo puno manje). U Toronto smo stigli u 6 ujutro. Odspavali 2 sata i zatim krenuli na koncert koji je, naravno, bio jedina matineja na turneji… Tvrtko Pavlin je bio budan uz mene cijelu noć i svako malo mi je tutnuo Bajaderu u ruke kad je vidio da sam na rubu da zaspim…
Tvrtko Pavlin (viola): KANADA zato što smo se uz odličnu svirku uspjeli dobro i zabaviti.
Jasen Chelfi (violončelo): Kina i Kanada.
Ana Batinica (flauta): Milano, zato što Talijani imaju najbolju kuhinju.
Iva Ledenko (oboa): Na festivalu na Osoru 2019. zato što je to bilo moje prvo gostovanje.
Danijel Martinović (klarinet): Put oko svijeta zato što u ovom trenutku takvo što izgleda potpuno nestvarno.
Žarko Perišić (fagot): Kanada:Toronto, Ottawa, Montreal.
Vedran Kocelj (truba): Kina-Kanada.
Mario Šincek (trombon): Kina-Kanada, išli smo iz Pekinga u Vancouver preko Pacifika. A u Kini je bilo zanimljivo vidjeti njihove odlične festivale suvremene glazbe.
Filip Fak (klavir): U Narodnoj republici Kini zato što smo dočekani na zaista impresivan način (ujedno, bio je to moj prvi kontakt uživo s kineskom kulturom, koja je na mene ostavila dubok dojam).
Srebrenka Poljak (klavir): Volim sva naša gostovanja jer je atmosfera u ansamblu opuštena, a na turnejama odlazimo zajedno i jesti, zabaviti se. Super je svirati tešku glazbu u opuštenom ansamblu: djela su teška, možda je skladatelj u publici, ali je atmosfera u ansamblu dobra pa se opustim i sviram bolje nego što bih inače, dođem i do 95% svojih mogućnosti, što je stvarno visoko za izvedbu uživo.
5. Projekt koji mi je ostao u osobitom sjećanju:
Berislav Šipuš (osnivač ansambla): Naš prvi koncert u inozemstvu, u Konzerthausu u Berlinu, te praizvedba baleta Air Krešimira Seletkovića u HNK u Zagrebu.
Nina Čalopek (producentica ansambla): Izvedba djela An Index of Metals Fausta Romitellija na MBZ-u 2017. godine.
Ivan Novinc (violina): Radionice na Visu i u Grožnjanu.
Martin Draušnik (violina): Ligetijev koncert. Izgleda da sam dosta centriran na sebe…:D
Tvrtko Pavlin (viola): Glazbena radionica na Visu.
Jasen Chelfi (violončelo): Cantus teatar, Schoenbergov Pierrot Lunaire.
Ana Batinica (flauta): Schoenbergov Pierrot Lunaire.
Iva Ledenko (oboa): Već spomenuti koncert na Biennalu 2017., izvedba video opere An Index of Metals Fausta Romitellija.
Danijel Martinović (klarinet): Pierrot Lunaire (MBZ u ZKL-u).
Žarko Perišić (fagot): Opera MEDVJED, skladatelja Williama Waltona. Prava „Ekstravaganza u jednom činu“ prema riječima samog autora. Izvrsni solisti i sjajna izvedba na Osoru.
Vedran Kocelj (truba): Balet Air K. Seletkovića.
Mario Šincek (trombon): Puno nam znači kada sviramo neko novo djelo, ne samo hrvatsko, nego i kada strani skladatelji pišu baš za nas.
Filip Fak (klavir): Koncert s djelima Johna Cagea, odnosno izvedba njegova Klavirskog koncerta pod ravnanjem maestra Martinollija d'Arcya u sezoni Cantus ansambla 2012/2013 u MD Lisinski. Ta izvedba je za mene osobno – zbog spektakularne slobode koje to djelo pruža izvođaču - bila najkreativnija i najuzbudljivija!
Srebrenka Poljak (klavir): Bio je to svakako naš već spomenuti ples. I posebno volim to što Ansambl podupire naše mlade skladatelje, u Hrvatskoj i u svijetu. Volim vidjeti kako se razvijaju: baš sam pratila razvoj opusa Tomislava Olivera, od najranijih dana do izgradnje vlastitog stila. Ali za mlade je važno da im se djela izvode i mi im u tome pomažemo.
6. Od reakcija publike i slušatelja najviše pamtim:
Berislav Šipuš (osnivač ansambla): Pljesak koji nije prestajao nakon praizvedbe Osorskog plača u Osoru 2012. godine ... i šok i nevjericu slučajnog slušatelja kojeg je u Visu, 5.8.2002. godine grubo probudila naša proba... jadan čovjek...
Nina Čalopek (producentica ansambla): Koncert CANTUS THEATRE iz 2010. godine kada su se članovi ansambla morali snaći i kao plesači u Kagelovom Kontra-Danse, a braća Chelfi i Mihajlović kostimirano i koreografirano izveli Match istog skladatelja za dva violončela i udaraljke. I Dubravko Detoni je na tom koncertu izveo svoju porno provokaciju s djelom Koralna predigra te izazvao bijes austrijskog skladatelja Floriana Geßlera čiji se komad izvodio tu istu večer. Ma bilo je tu svega...
Eva Mach (violina): Njihovo oduševljenje inspirativnom interpretacijom i izvedbom Cantusa u pojedinim kompozicijama.
Ivan Novinc (violina): Nastup u povodu otvorenja Muzeja suvremene umjetnosti kada smo izveli djelo Johna Cagea 4´33.
Martin Draušnik (violina): Ligetijev koncert.
Tvrtko Pavlin (viola): Projekt „Cantus pleše“.
Jasen Chelfi (violončelo): Profesoricu koja je dovela učenike na matineju i pokrivala im uši.
Ana Batinica (flauta): Koncert s Irvinom Ardittijem.
Iva Ledenko (oboa): Reakcije dijela publike koja nam je stizala u štimcimer čestitati na koncertu nakon otvorenja ove sezone. Na licima publike moglo se vidjeti iznimno olakšanje i radost što mogu prisustvovati koncertu kao takvome. To prvenstveno izdvajam zbog toga što je cijela situacija s pandemijom naglasila koliko je kultura neizostavan dio svakog društva.
Danijel Martinović (klarinet): Gostovanje u Beogradu..(BEMUS)
Žarko Perišić (fagot): Publiku u Montrealu, kada kao glazbeni ambasadori predstavljate domaća dostignuća u svijetu, te naiđete na neskriveno divljenje i ushit kod publike.
Vedran Kocelj (truba): Dolce furioso D. Detonija.
Mario Šincek (trombon): Kada su svi u Maloj dvorani bili izbezumljeni za vrijeme izvedbe nekog djela Dubravka Detonija, u kojoj je i on sudjelovao, za sintetizatorom, a dio skladbe bila je i multimedija i on je pustio porno-film (koji mi nismo vidjeli jer smo svirali ispred toga).
Filip Fak (klavir): Reakcije na koncert u ispunjenoj pekinškoj Operi.
Srebrenka Poljak (klavir): Od reakcija publike i slušatelja najviše pamtim reakciju na naš ples u Kagelovom djelu, ali publika i inače voli dodatni sadržaj, recimo, projekcije na zidu ili ekranu, ili neku tematsku poveznicu u programu. Ima djela koja je zanimljivije vježbati i pripremati nego slušati, a za neka je dobro imati i vizualnu komponentu.
7. Od repertoara Cantus Ansambla najviše volim:
Berislav Šipuš (osnivač ansambla): Sve što smo svirali i što ćemo tek svirati zato što je to sve glazba. I to nova glazba...
Nina Čalopek (producentica ansambla): Volim neke uspješnice iz pera hrvatskih skladatelja poput Foretića, Detonija, Seletkovića ili Majurec, ali i izvedbe skladbi koje se dopadaju ili koje odlično leže i samom ansamblu, kao što su djela Luca Brewaeysa, Tansy Davis ili Mauricija Sotela, s kojima sam se imala prilike i družiti u Zagrebu, upoznati i njih i njihov rad, način razmišljanja, s mnogima ostati i u kontaktu.
Ivan Novinc (violina): Komornu simfoniju Borisa Papandopula zato što mi je on najdraži hrvatski kompozitor.
Martin Draušnik (violina): Komplicirane kompozicije, zato što volim odsvirati sve što piše i jer sam…. čudan!
Tvrtko Pavlin (viola): Komornu simfoniju BORISA PAPANDOPULA zato što je remek djelo.
Iva Ledenko (oboa): Svirati praizvedbe djela zato što na taj način možemo biti neopterećeni izvedbama drugih ansambala, interpretirati djelo na način na koji mi to u tom trenutku kao glazbenici osjećamo.
Danijel Martinović (klarinet): One koje je bilo teško zavoljeti, ali se ipak dogodilo.
Žarko Perišić (fagot): Suvremene klasike 20. stoljeća zato što imaju sjajan spoj izraza trenutka i znalački izvedenu teksturu kojom artikuliraju prijenos misli u glazbu.
Vedran Kocelj (truba): Uvijek novo zato što te tjera da napreduješ.
Mario Šincek (trombon): Većina hrvatskih skladatelja je izvrsna, ne kažem to samo zbog lokalpatriotizma. Volim se susretati s novim djelima i komunicirati sa skladateljima - vršnjacima, volim kada pišu sugestivno i kada pitaju nešto o instrumentu, to je odlična kombinacija, njihova ideja i naša tehnička pomoć u vezi s mogućnostima instrumenta. Volim i talijansku granu, Coral, Romitelli… od klasike Hindemitha. Volio sam izvoditi i Kelemenova djela u kojima sam svirao didgeridoo, rabljen na način sličan trombonu.
Filip Fak (klavir): 4. simfoniju G. Mahlera (u obradi Klausa Simona) zato što je to, jednostavno rečeno, najbolja glazba koju smo ikad svirali.
Srebrenka Poljak (klavir): I novija i starija djela zato što kod novih djela dajemo priliku živim autorima, a kod onih starijih izvodimo nešto što već ima vrijednost.
8. Tijekom godina sviranja u Cantus Ansamblu sam naučio/usvojio/shvatio/preuzeo/:
Berislav Šipuš (osnivač ansambla): Kako se mogu sto posto pouzdati u moje svirače, u svakom trenutku...i da prijateljstvo, povjerenje i lojalnost nemaju alternative...
Nina Čalopek (producentica ansambla): Biti izrazito fleksibilna, precizna i tolerantna.
Eva Mach (violina): Usvojila sam brojne tehnike i moderne načine izvođenja na svom instrumentu te sam naučila otvoreno pristupati glazbi 20. i 21.stoljeća, bez ikakvog straha, nesigurnosti i predrasuda.
Ivan Novinc (violina): Naučio sam kako se snaći u vrlo kompleksnim partiturama te sudjelovati u mnogim izvedbama istih. Shvatio sam da postoji jako puno kvalitetnih suvremenih kompozicija.
Martin Draušnik (violina): Upoznao sam puno suvremene literature i različite načine sviranja vlastitog instrumenta.
Tvrtko Pavlin (viola): Vještinu brzog snalaženja u kompliciranim kompozicijama.
Jasen Chelfi (violončelo): Drukčiji pogled na glazbu, estetiku, upoznao sam djela, kompozitore te općenito umjetnike koje bih teško sam otkrio, a sada sam zahvalan što sam ih svirao, a neke i upoznao.
Zita Draušnik (violončelo): Sviranje u ansamblu je svojevrstan test snalažljivosti. Bez obzira na pripremu i vježbanje, zbog prirode repertoara koji sviramo, uvijek je prisutan faktor iznenađenja. Baš u takvim situacijama rađaju se nove anegdote.
Iva Ledenko (oboa): Kroz sviranje u ansamblu sam kroz različite muzičke osobnosti kolega shvatila kako je iznimno zanimljiva činjenica da se sve te iste osobnosti kroz različita djela nadopunjuju. S obzirom da kolege imaju mnogo više iskustva od mene, trudim se od svih naučiti ponešto te pokušati preuzeti kvalitete koje oni već imaju. Smatram da je u tome sva čar sviranja u ansamblu.
Danijel Martinović (klarinet): Nikada ne uzeti zdravo za gotovo, niti pojedini komad niti skladatelja... iznenađenja su uvijek moguća i česta. I ne vjerovati slijepo svom prvom dojmu.... mnogo puta me prevario.
Žarko Perišić (fagot): Doživio djela i rukopise zanimljivih skladatelja i izvodio ih uz kolege na visokom profesionalnom nivou.
Vedran Kocelj (truba): Ispitao granice mogućeg na svom instrumentu.
Mario Šincek (trombon): Naravno, naučio sam puno, poboljšao puno toga, shvatio aleatoričku muziku, naučio čitati grafičke partiture. Naučio sam više raditi na homogenosti zvuka ansambla, da ne gledam samo svoj zvuk, ne mora svatko uvijek biti u pravu, čak i ako je točan, nego je važna cjelina. Na Muzičkoj akademiji predajem trombon te mi je važno i to što sam upoznao svu tu suvremenu literaturu, više mi ništa nije strano.
Filip Fak (klavir): Kako funkcionirati kao dio ansambla (biti „kotačić u stroju“), a istovremeno zadržati umjetničku individualnost.
Srebrenka Poljak (klavir): Radom u Cantusu stalno se mijenjam i učim; u orkestru su dionice često prelagane, a ovo me drži u formi. Napredujem, imam stalne izazove, stalno vježbam: nema preskakanja jer dva mjeseca je malo da se navježba kompozicija za naš sljedeći koncert. Nešto što sam 2003. mogla vježbati pola sata u komadu, a da se ne umorim, danas mogu vježbati pet sati. Pamtim i skladbu De oscura llama Mauricija Sotela: rekla sam autoru da sam tonove i oktave podijelila u boje dok sam pripremala izvedbu i on mi je potvrdio da je točno tako mislio. Počeli smo razgovarati o vezama boje i zvuka i promijenio mi je način razmišljanja!
9. Pamtim i neke druge programe s MBZ-a, u kojima sam bio/bila u publici:
Berislav Šipuš (osnivač ansambla): Prazor Rubena Radice; Preobražaj Stanka Horvata; predstava baleta Gulbenkian u HNK; Xenakis i Kvartet Arditti u HGZ-u; Berio u KDVL; Cage u predvorju KDVL; Grand Macabre Ligetija u HNK; Trilok Gurtu u Tvornici; Nils Peter Molvaer u Tvornici; Piano Conclave u KDVL / Bussotti u DK Gavella; praizvedba mojeg baleta Proces u HNK; Messiaen i njegova skladba Éclairs sur l'au-delà…
Nina Čalopek (producentica ansambla): Zadnji put sam na MBZ-u bila samo u publici 2005. godine, a to je bilo i prije nego sam počela raditi za Cantus Ansambl. Ali bilo je mnogo sjajnih koncertnih i umjetničkih doživljaja. Možda su mi najrecentnije u sjećanju oni iz 2019., ali svakako bih istaknula zatvaranje festivala 2009. godine s baletom Gulbenkian ili koncerte u KSETu 2007. godine.
Ivan Novinc (violina): Koncert Zagrebačke filharmonije pod dirigentskom palicom Krysztofa Pendereckog.
Jasen Chelfi (violončelo): Trilok Gurtu u Tvornici.
Iva Ledenko (oboa): Koncert SO HRT-a na Biennalu 2015. godine pod ravnanjem dirigenta Johannesa Kalitzkea, kao i zatvaranje prošlog Biennala.
Danijel Martinović (klarinet): Ensemble intercontemporain
Žarko Perišić (fagot): Koncert Ansambla Intercontemporain te Black box S. Steena Andersena.
Vedran Kocelj (truba): Grand Macabre G. Ligettija.
Mario Šincek (trombon): Odlazili smo na Biennale još kao studenti i informirali se. Pamtim Koncert za rog i svijeću.
Filip Fak (klavir): Od Judite Frane Paraća (tek po mom dolasku na studij u Zagreb), preko live elektronike čuvenog Stevea Reicha, do Zimskog putovanja K. Pendereckog u izvedbi hornista Radovana Vlatkovića i Zagrebačke filharmonije pod ravnanjem samog autora... Potpuna lista bi bila podugačka.
Srebrenka Poljak (klavir): Svaka druga godina mi je specijalna baš zbog Bijenala. Na nekim sam Bijenalima svirala i u Cantusu i u Filharmoniji, više koncerata, pa se trebalo dobro organizirati i bilo je hektično, ali i genijalno. Takav međunarodni projekt na kojem imam priliku upoznati nove ljude i nove skladbe meni je glavni događaj – znala sam otkazivati i odgađati druge obveze kako bih mogla biti na Bijenalu, na primjer koncerte sa Stefanom Milenkovićem. Biennale mi je događaj broj jedan i kada dobijem tu propusnicu za koncerte, osjećam se sjajno, a volim i bijenalske majice, uvijek ih nosim po Jarunu! Nisam se, naravno, još ni rodila kada je krenuo Biennale i nevjerojatno mi je što imamo u Zagrebu takav festival i što su svi ti glazbenici bili kod nas. Nema to svaki grad. I neprocjenjivo je što se to i dalje uspije pokriti, organizirati. I mora se održavati i dalje, ove godine možda teže, a sljedeći će se put nastaviti u bojim uvjetima. I za Cantus i za Biennale moram također reći: organizatori su srce koncerta! Stvarno cijenim njihov rad.
10. Cantus Ansambl na programima MBZ-a je kao:
Berislav Šipuš (osnivač ansambla): Uvijek neko dobrodošlo iznenađenje... ugodno... potrebno...
Nina Čalopek (producentica ansambla): Dobro vino – što starije, to zrelije, to bolje!
Ivan Novinc (violina): Neizostavan faktor.
Martin Draušnik (violina): Kao riba u vodi!
Tvrtko Pavlin (viola): Institucija.
Iva Ledenko (oboa): Listić mente u gin-tonicu. :).
Žarko Perišić (fagot): Nešto bez čega se ne može, jer tko može razumjeti i izvoditi našu glazbu bolje od nas samih???
Vedran Kocelj (truba): Da ga nema, MBZ bi bio kao kuća bez grijanja!
Mario Šincek (trombon): Potreban. Šteta što ne možemo vratiti vrijeme jer velika je nepravda što festival s takvom tradicijom nije prije imao svoj festivalski ansambl, to je festivalska potreba, imaju ih i drugi festivali.
Filip Fak (klavir): Šalica dvostrukog espressa nakon obilate večere!
Srebrenka Poljak (klavir): Iznimno važan, a i nama je Biennale najvažniji. I Cantusov repertoar i naročito Biennale zapravo su „povijest koja se događa u sadašnjosti“, pred našim očima, povijest za koju još ne znamo da je povijest. A za dvadeset i više godina, kada sve to postane legendom, hvalit ću se što sam sve izvodila. Inače na klasičnu glazbu gledamo kao na nešto prošlo, ali taj se svjetonazor polako mijenja.
11. Mislim da je Cantus Ansambl na kulturnoj sceni važan zato što:
Berislav Šipuš (osnivač ansambla): 20 godina jedini stalno i uvijek brine o novoj glazbi hrvatskih skladateljica i skladatelja svih generacija, što tu brigu širi i na suvremenu glazbu u svijetu, od početka 20. stoljeća pa do danas, što ima najbolje svirače danas u Hrvatskoj i što odgaja novu generaciju glazbenika koji će nastaviti ovo putovanje, naše putovanje, onda kada mi odemo nekamo drugamo...
Nina Čalopek (producentica ansambla): Zato što je prije 20 godina njegovim iniciranjem te okupljanjem najboljih domaćih glazbenika, suvremena glazba od incidenta i nestalnosti unutar specifičnih konteksta, kao što je i festivalski program MBZ-a, postala konstanta, prepoznat i jednakovrijedan dio domaće glazbene, kulturne sezone i koncertne ponude. Iz drugog, specifičnijeg rakursa, Cantus Ansambl je nezamjenjivi faktor u kontekstu domaćeg suvremenog glazbenog stvaralaštva jer provocira prilike gajeći suodnose s etabliranim hrvatskih skladateljima, prepoznajući potencijal kod onih nadolazećih generacija, te otkrivajući iznova još uvijek nedovoljno svirane i zapostavljene slojeve recentne hrvatske glazbene baštine.
Eva Mach (violina): Zato jer je jedini ansambl u Hrvatskoj koji se isključivo bavi suvremenom glazbom te djelima hrvatskih kompozitora.
Ivan Novinc (violina): Zato što svojim nastupima širi horizonte.
Martin Draušnik (violina): Zato što je ambasador suvremenih hrvatskih skladatelja i svjetski poznatih suvremenih skladbi. U svojih 20 godina postojanja izgradio je ogroman repertoar.
Tvrtko Pavlin (viola): Zato što je iskonski prenositelj klasične suvremene glazbe.
Jasen Chelfi (violončelo): Daje priliku novome, što je nekada teško probavljivo, ali istovremeno je nepresušan izvor novih genijalnih djela - otvoren je prema novome.
Zita Draušnik (violončelo): Zato što bi hrvatska publika bila zakinuta za puno kvalitetne glazbe ovog žanra. Naravno da se izvode i mnogi strani autori, ali mislim da je baš Cantus Ansambl neka vrsta mosta između domaćih skladatelja i domaće publike.
Iva Ledenko (oboa): Prvenstveno promiče djela hrvatskih skladatelja i zato što na regionalnoj kulturnoj sceni ne postoji takav ansambl. U prilog tome svemu ide i to što Cantus ansambl djeluje već 20 godina te daje nemjerljiv doprinos našem društvu.
Danijel Martinović (klarinet): Zato što se pokazalo da ima i materijala i publike i za dva ovakva ansambla....toliko toga još ima, a vrijeme prolazi... nećemo stići sve što bismo htjeli i trebali.
Žarko Perišić (fagot): Neumorno predstavlja cijeli spektar domaćeg i internacionalnog stvaralaštva.
Vedran Kocelj (truba): Potiče i predstavlja suvremenu glazbenu produkciju.
Mario Šincek (trombon): Glazba se razvija i ide naprijed, kao i civilizacija, tehnologija. I ako ste u nečemu pionir, gledaju vas kao čudaka, a poslije kažu da ste ipak radili dobro. Cantus pomiče granice glazbe i bitan je jer nije samo reproduktivac, nego stvaratelj i inovator i odgaja publiku i ukazuje na nove mogućnosti u izvedbi i razvitku glazbe. Nismo mi to izmislili, naravno, postoje važni ansambli kao što su Intercontemporain, Icarus, kao i Les amis s kojim puno surađujemo, mnogo je primjera iz drugih zemalja. Ansambli tog tipa su vjesnici, propovjednici, ali i stvaratelji. Jer glazba je trenutna i ne može se ponoviti u istom obliku, a pogotovo ako je aleatorička ili prema grafičkim partiturama. Jedinstvena je i mora se i vidjeti, ne samo čuti. A Cantus omogućuje da ljudi vide Novu glazbu.
Filip Fak (klavir): Okuplja ponajbolje hrvatske glazbenike oko nesvakidašnjih i inovativnih programa, čiji utjecaj se širi i na druge kulturne krugove, a osobito na mlađe generacije glazbenika.
Srebrenka Poljak (klavir): Zato što pomažemo mladima. Najviše mladim skladateljima, izvedbom njihovih djela, ali i mladim izvođačima, na primjer, mladim pjevačima kojima je to često prvi takav nastup. Oni se kale kroz to, dobiju priliku da se usavršavaju. Pa Bogdan Gagić je govorio, „Berislavu [Šipušu] bi trebalo spomenik podignuti jer je toliko učinio za hrvatsku glazbu takvim ansamblom!“ Za našu malu zemlju takav ansambl je velika stvar, a idemo i po svijetu, gdje sada također znaju što je Cantus, a upoznaju i hrvatsku glazbu. Presretna sam kada možemo podržati mlade ljude, pune entuzijazma, i kada ih možemo kontinuirano pratiti tijekom godina.