Surrogate Cities

Riječ je o pokušaju da se fenomenu grada pristupi s različitih strana, da se ispričaju priče o gradovima, da se njima izloži, da ih se promatra. To je s vremenom nakupljen materijal o metropolama. Djelo je djelomično inspirirano tekstovima, ali i crtežima, strukturama i zvukovima, a korištenje orkestra uz sampler ima poprilično veliku ulogu zbog sposobnosti potonjega da pohranjuje zvukove i šumove koji su obično strani orkestarskim sonornostima. Imam realističnu, svakako kontradiktornu, ali ipak pozitivnu sliku modernoga grada. Moja namjera nije bila prikazati krupni plan, već pokušati pročitati grad poput teksta, a potom prenijeti dio njegove mehanike i arhitekture na glazbu.

Kada je riječ o odnosu snaga u gradu, pojedinac je uvijek ranjiviji. Umjetnost se opire takvoj nadmoćnoj strukturi tako da jača subjektivni element. Glazba je također skladana iz izrazito subjektivne perspektive jer skladatelji obično opravdavaju svoje skladbe tako da kažu da su „to morali izbaciti iz sebe". To samo djelomično vrijedi i za mene. Ja se pokušavam više udaljiti: stvaram nešto što se suočava s publikom, a publika na to reagira na način da u glazbi otkriva prostor u koji može ući zajedno sa svojim asocijacijama i idejama. 

D & C

Skladba D & C za veliki orkestar akustična je građevina. Nije riječ o slikovito prikazanom portretu grada, već o strukturnoj srži: uglovima, stupovima, zidovima, fasadama. Iako se ne priziva ni jedan specifičan arhitektonski oblik ili neki određeni grad, sličnosti nisu slučajne, poput primjerice pet konačnih udaraca šakom koji će naposljetku uništiti grad u Kafkinoj priči Gradski grb, kojima započinje D & C,  a koje uzastopno razaraju predodžbe. Sa stajališta kompozicije, različiti dijelovi komada razvijeni su kao varijante tona D i C.

Die Faust im Wappen (Šaka u grbu)

Također se odnosi na Gradski grb Franza Kafke.

„Sve priče i pjesme nastale u tom gradu ispunjene su čežnjom za proročanskim danom u koji će divovska šaka zdrobiti grad s pet kratkih uzastopnih udaraca. Otuda grad i ima šaku u grbu."

Suita za sampler i orkestar

Perspektiva Suite za sampler vertikalni je presjek grada: nudi nam se pogled na podzemlje, na kanalizaciju, unutarnje funkcioniranje grada, na gradsku povijest, na ono što se nalazi zakopano ispod površine, na ruševine koje daju kratak uvid u povijest – poput Scarlattijevog citata u Allemandeu ili korala koji podsjeća na barok iz Gigue. Kao digitalna memorija, sampler je idealan prenosioc ljudske memorije. Donosi nam zvukove gradova kao što su Berlin, New York, Tokio ili St. Petersburg – industrijsku buku (ili ono što bi se tako moglo protumačiti – zvukove koji nastaju kada se glazba elektronički transformira), supkulturnu „buku" i zvukove povijesti, poput pucketavih zapisa iz 1920-ih i 1930-ih u Chaconni, koji čuvaju uspomenu na židovsku kantorsku tradiciju, vokalni običaj koji odavno nije dostupan u ovom obliku.

The Horatian – Three Songs (Jedan od Horacija – Tri pjesme)

Materijal je prastar, prenio nam ga je Livije, a bio je tema brojnih drama (od Corneillea do Brechta) i opera (od Cimarose do Mercadantea)... sukob nalik na građanski rat između dva susjedna grada, s bitkom koju u njihovo ime moraju voditi dva muškarca da bi gubitke sveli na minimum. Iako su u rodu (jedan je zaručen za sestru drugoga), kada jedan od Horacija, koji predstavljaju Rim, porazi jednog od Kuracija, koji se bore za Albu, on ga ne spasi i nada se da će kod kuće za to biti nagrađen pobjedničkim dočekom. Kada se, umjesto toga, njegova sestra rasplače, on je ubije. Sada Rim ima dva čovjeka u jednome: pobjednika i ubojicu. Što s njime? To je glavno pitanje adaptacije Heinera Müllera.

Argia / Die Städte und die Toten (Gradovi i mrtvi)

Ono po čemu se Argia razlikuje od ostalih gradova okolnost je da umjesto zraka ima zemlju. Ulice su posve u zemlji, a sobe sve do stropa ispunjene glinom, na stubište se naslanja drugo stubište u negativu, krovove kuća opterećuju stjenoviti slojevi zemlje poput neba s oblacima. Mogu li stanovnici sudjelovati, jer proširuju prolaze crva i pukotine u koje prodire korijenje, ne znamo. Vlaga troši tijela i ostavlja im tek malo snage; bolje za njih kada mirno i ispruženo leže, ionako je mrak. Ovdje gore Argia se uopće ne vidi; neki kažu: „Ondje je, dolje“ i to čovjek može samo povjerovati, jer područje je pusto. Noću, kada čovjek spusti uho na zemlju, katkad čuje kako su se zalupila vrata.

Surrogate (Zamjena)

Trčala je. Zašto? ... Što tjera mladu ženu da trči? Tijekom dana? U gradu? ... Zbog toga ti izgledaš kao da kasniš. Kao da si zaboravio nešto. Kao da trebaš stići u banku, kod doktora ili odvjetnika. Kao da ne posjeduješ automobil. Kao da mnogo sanjariš tijekom doručka… Izgledaš kao da te netko nasamario… Kao da te netko upravo napao. Kao da si upravo pobjegao s istoka. Kao da si okusio slobodu. Kao da si ugledao nešto što te navelo da se vratiš natrag. Kao da si nekad imao predodžbu o tome što najviše želiš. Trčanje te tjera da djeluješ kao da si nešto izgubio. Ili ukrao. Ili rekao nešto. Lagao… Izgledaš kao da znaš nešto što nitko drugi ne zna. Kao da si nekad imao predodžbu o tome što najviše želiš. Trčanje te tjera da djeluješ kao da si nov. Zbog trčanja kroz ulice izgledaš kao da ne pripadaš. Kao da si nezaposlen. Ne-Nijemac. Surogat.

Heiner Goebbels

Foto: Olympia Orlova, OPPeople