Black Page Orchestra
SLUČAJ: CRN, ŽENA: GRIMIZNA, VODOKOTLIĆ: POKVAREN
foto: Igor Ripak
„Radikalna i beskompromisna glazba današnjeg vremena“ ono je čime se bavi Black Page Orchestra, bečki ansambl koji na MBZ-u nastupa prvog dana (zapravo – prve noći) prvoga festivalskog bloka, u Maloj dvorani Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, no za publiku– online.
Ansambl je osnovan 2014. godine, a ime je dobio po skladbi The Black Page Franka Zappe (čiji zapis sadržava toliko gusto ispisane note da je rezultat gotovo crni papir). Usredotočeni su na skladbe koje rabe elektroniku, videotehnologiju i druge tehnologije u umjetničkom kontekstu, kao i djela s karakterom performansa.
Na Biennale dolaze u programskoj suradnji s Projektom Ulysses, europskom mrežom koja promovira mlade skladatelje i izvođače i koju čini 11 ustanova iz devet europskih zemalja, i Austrijskim društvom za suvremenu glazbu (ÖGZM). Izvest će tri posve nova djela, odnosno praizvest će skladbe Aarta Strootmana, Ivane Kuljerić Bilić te Alena i Nenada Sinkauza, a izvest će i novija djela koja su već izvodili, skladbe Alexandra Schuberta, Alexandra Kaisera i Mirele Ivičević.
Sutjeska i patchwork
Hrvatska skladateljica Mirela Ivičević (Split, 1980.) djelo Case Black napisala je na narudžbu ORF-a i opisala ga kao sonic patchwork u kojem rabi načela nalik uzorkovanju te niže i spaja manje glazbene fragmente koji nemaju puno zajedničkoga. Njihove razlike trebalo bi naglasiti preciznom i samouvjerenom izvedbom promjena među fragmentima. Uz praizvedbu djela 2016. dodala je također: „Naslovom i sadržajem djelo se referira na estetski pristup ansambla BPO, ali i na operaciju iz Drugoga svjetskog rata Slučaj Crno [Operacija Crno], poznatu po njezinoj završnoj fazi – Bitki na Sutjeski, koje se odvila blizu rijeke Sutjeske u jugoistočnoj Bosni. Unatoč brojnim gubitcima na strani partizana, ta je bitka bila prekretnica koja je vodila prema partizanskom uspostavljanju kontrole nad Jugoslavijom.
S obzirom na to da je moj djed bio među partizanima koji su ondje poginuli, Slučaj Crno ima posebno mjesto u povijesti moje obitelji, ali i u povijesti brojnih dalmatinskih obitelji, jer najveći broj ondje poginulih partizana činili su Hrvati s obale i dalmatinskih otoka. Kako Hrvatska danas, [2016.], s vladom koja prezire antifašizam i negira holokaust, klizi sigurno natrag prema najgorem ekstremizmu, simbolično prisjećanje na ovu bitku i na načela bratstva i jedinstva različitosti postaje sve važnijim.“
Ovdje upravo taj ansambl izvodi upravo tu skladbu!
Od Dowlanda do senzora
O djelu Serious Smile iz 2014. Alexander Schubert (Bremen, 1979.) kaže;
„Četvero glazbenika opremljeno je senzorima koji prate njihove pokrete i omogućuju im oblikovanje i procesiranje elektronike u realnom vremenu. Nakon solodijelova, u djelu se istražuje njihova međuigra. (…) Skladbom se usmjerava pozornost na umjetne i neljudske osobine elektronika i tehničke interakcije te se poigrava mehaničkim i digitalnim oblicima predstavljanja. Izvođački kod i rabljena glazbena građa mogu se smatrati visoko digitalnim.“
Alexander Kaiser (Brunico, 1985.) svoje je djelo Mechanical Dogs namijenio kvintetu i elektronici, a praizveo ga je Black Page Orchestra u Ljubljani 2019. O skladbi je zapisao: „Ideja prekidača za uključivanje odn. isključivanje navela me na razmišljanje o ansamblu kao o pokvarenom robotskom glazbenom uređaju. Nastalom iz nekakvog distopijskog kibernetičkog punkerskog svijeta. Koji pokušava svirati kada god ga se ponovno uključi. No, svako se ponovno pokretanje razlikuje od prethodnog. Glazba se sve više razvija. Postaje napetija, složenija, zasićenija. Ciklusi postaju sve dulji. Sve do trenutka kada se uređaj raspada i postaje razlomljena petlja. Uvijek iznova... sve dok ne dođe do kraja.“
BPO će na MBZ-u praizvesti i djelo nizozemskoga skladatelja Aarta Strootmana (Oud Beijerland, 1987.), o kojem Strootman kaže:
„Dwell in Darkness odgovor je na pjesmu Johna Dowlanda In Darkness, let me dwell / U tami, pusti me da živim. Umjesto ponovnog pripovijedanja pjesme, nastojao sam iz originala filtrirati harmonijski loop koji zvukovno funkcionira kao svijet za sebe, kao zvukovno stanište na kojem se može živjeti, boraviti. Iako se svi dekonstruirani citati razvijaju na svoj način, ansambl svira samo male Dowlandove ulomke. Čini se da igra sjene u kojoj instrumenti odgovaraju jedan drugom predstavlja blaženo mjesto, sve dok ne postane zaista tamno.“
foto: Igor Ripak
Dvije praizvedbe hrvatskih autora
Koncert Black Page Orchestra donosi i dvije praizvedbe, bijenalske narudžbe djela hrvatskih autora s kojima je ansambl otprije želio surađivati:
Marimbistica i skladateljica Ivana Kuljerić Bilić svoje je novo djelo, Scarlet Woman Looking to the Left, pisala upravo misleći na izvođače Black Page Orchestra, s kojima je bila u kontaktu oko priprema praizvedbe, dok za elektroniku, odnosno tape, kaže da je osmišljen „s određenom dozom slobode kod manipuliranja materijalom“. Djelo je podnaslovila „Razmišljanja o svakodnevici u pet slika” i opisala nam ga ovako:
„Skrlet ili skerlet jedna je od mojih omiljenih boja – crvena koja u sebi sadrži pregršt asocijacija, no definicija izmiče. Ja vidim natruhe narančaste, ti vidiš odsjaj ljubičaste…
Jezik je ponekad nedovoljan da jednom riječju zaokruži i opiše nijansu. Kako god bilo – skrlet svojom asocijativnom snagom povezuje pojmove žene, „lake žene“ ma što to značilo; crkve, kardinalskog autoriteta, Posljednjeg suda, religije i žrtve; snage, strasti i veselja; zalazaka i vatrenih sumraka.
U naslovu se ocrtava osobna fascinacija slikama ekspresionista.
Kroz razmjenu percepcija, slobodu asocijacija, razmišljanja i pitanja, skladba ne pretendira, već zbližava skladatelja i izvođača.“
Braća Alen i Nenad Sinkauz (Pula, 1978., odn. 1980.) pridružit će se ansamblu u praizvedbi svojeg djela Sinking Toilet Water Level, o kojem kažu:
„Skladba nastaje iz zvukovnog zapisa pokvarenog vodokotlića i lifta naslonjenog na zid kupaonice te transkripcijom istog. Prostor, ritmička artikulacija i ton ambijenta bili su dovoljan poticaj za rad na kompoziciji.
Želja da skladba zadrži nivo spontanosti i otvorenosti nastala je s odlukom da se samo ritmički aspekt zadrži s minimalnim melodijskim motivima, dok ekspresivni sadržaj i morfologiju kontinuiteta stvaraju izvođači svojim autorstvom. Skladbu vidimo kao izliku za stvaranje zajedničkog trenutka i pokušajem pronalaženja kolektivnog zvuka. Postavili smo i pravila igre za improvizacijske trenutke ne bismo li se idejno približili tipologiji zvuka koju sugeriramo izvođačima, a i kako bismo proces izvedbe zadržali živim.“
Black Page Orchestra nastupit će s dirigentom Ajtonyjem Csabom te uz goste Alena i Nenada Sinkauza.
Članovi ansambla su:
Iva Kovač, flauta
Florian Fennes, saksofon
Samuel Toro Perez, električna gitara
Alfredo Ovalles, klavir
Igor Gross, bubnjevi
Rafal Zalech, violina/viola
Maiken Beer, violončelo
Matthias Kranebitter, elektronika
Lukas Froschauer, ton-majstor
