MBZ

Ansambl Decoder

 
 
DVOSTRUKA DOZA
 
Treći bijenalski blok (Continuum Nr. 3 – Le sacre de l'été, 15. – 17. srpnja) sadržava i dva programa hamburškog ansambla Decoder, oba 16. 7. u Pogonu Jedinstvo. Najprije će biti predstavljene snimljene izvedbe disertacijskih skladbi skladatelja doktorskog studija na Sveučilištu Stanford – Davora Branimira Vinczea, Julie Herndon i Chrisa Lortieja – a u večernjem terminu, ansambl će, uz sopranisticu Jessicu Aszodi, izvesti djela Leopolda Hurta, Sare Glojnarić, Sare Nemtsov, Marka Cicilianija, Andreja Koroliova i Alexandera Schuberta (Hurt, Koroliov i Schubert ujedno su i članovi ansambla, o kojem više možete doznati u nastavku, kao i o djelima koja izvode). 
 
Taj „nepredvidiv i energičan“ sastav, kako kaže kritika, posvećen suvremenoj glazbi i ponajviše suradnji s mladim skladateljima, u prvome bijenalskom pojavljivanju donosi jednočinke inspirirane životom i stvaranjem Gertrude Stein i Alice B. Toklas, boksom i trgovinom organima, kao i dopisivanjem e-mailom, a u večernjem izdanju predstavljaju širok raspon zvukovlja i tema, od pop-bubnjeva preko zvuka u talk-showu i glazbenog pristupa bojama do vježbanja tzv. osjetilne usmjerenosti.
Tele-Opera 
 
Odsjek za glazbu Sveučilišta Stanford u američkoj saveznoj državi Kaliforniji svake godine poziva odabrane ansamble na radionicu i izvedbu novih djela apsolvenata doktorskog studija kompozicije. Ove je godine suradnja s ansamblom Decoder trebala obuhvatiti izvedbe tri opere-jednočinke, i na Stanfordu i na Muzičkom Biennalu Zagreb. Zbog epidemije virusa COVID-19 osobni je, dulji, boravak ansambla na tim mjestima predstavljao određene logističke izazove pa je projekt prebačen na virtualne opere, koje su producirane i snimljene ovog ožujka u Berlinu pod kreativnim vodstvom Heinricha Horwitza.
 
Ansambl Decoder dodaje:
„Iznimno smo ponosni što smo ostvarili suradnju između Savjetodavnog vijeća skladatelja Glazbenog odsjeka Sveučilišta Stanford i Muzičkoga biennala u Zagrebu, jednog od najboljih europskih festivala suvremene glazbe.”
 
 
 Vincze: XinSheng, Ansambl Decoder ©H. Horwitz
 
Polusvijet, osvježavajuća pića i microllage
 
Doktoranti kompozicije sa Stanforda predstavili su nam svoje skladbe koje je u ožujku snimio ansambl Decoder i koje se mogu pogledati i poslušati u Pogonu Jedinstvo, 16. 7 u 18 sati.
 
Davor Branimir Vincze (Zagreb, 1983.) opisuje:
 „Naslov moje opere za pjevače, komorni ansambl i elektroniku je XinSheng. Priča je to o paru koji vodi tvrtku, koja ima ilegalno i, recimo, legalno lice. Prvo, kao boksački menadžeri, par mami potencijalne mlade boksače na potpisivanje ugovora s njihovom tvrtkom uz obećanje da će ih trenirati za Olimpijske igre. Međutim, njihov je pravi plan skriven: iscrpiti boksače svakim sljedećim turnirom, uzeti im organe i prodati ih na crnom tržištu. Drugo, njihova tvrtka proizvodi osvježavajuće piće XinSheng. U većim količinama, XinSheng potiče izdržljivost sportaša i regenerira ih, no dulje korištenje dovodi do zatajenja unutarnjih organa. Ta mračna strana naizgled legalnog poslovanja još je jedan način na koji ovaj par stvara potražnju za svoju trgovinu organima.
 
 
 Vincze: XinSheng, Ansambl Decoder ©H. Horwitz
 
 
Kazališna izvedba trebala bi se neprestano prebacivati između stvarnih događaja  (izvedba uživo na pozornici) i navodno stvarnih događaja (unaprijed snimljen sadržaj). Budući da izvedba uživo u ovom trenutku nije moguća, zamijenit ću je dokumentacijskim videozapisom i preplitati unaprijed snimljenim sadržajem o glavnim likovima, kao što su novinski članci, fotografije, snimke skrivene kamere, chat s WhatsAppa itd. Tu na scenu stupa mikrolaž (microllage) jer glazbeno izražava pojam skrivenog značenja i priče unutar priče. Interakcija između instrumenata uživo i elektronike također naglašava dihotomiju između stvarnog i virtualnog. O publici ovisi kako će skovati svoju verziju onoga što se zaista dogodilo u operi.“
 
 
At That Time, Ansambl Decoder ©H. Horwitz
 
Podsjetnik na nejednakosti
 
Američka skladateljica Julie Herndon ovako najavljuje svoju operu: 
„At That Time [U ono doba] 20-minutna je komorna opera o romansi zastupanja i iskorištavanja. Tekst Gertrude Stein pripovijeda o njezinu životu, ali očima njezine partnerice, Alice B. Toklas. Libreto je usredotočen na neravnotežu između dviju ljubavnica i spisateljica, od kojih jedna na globalnoj pozornici govori za drugu. Jessica Aszodi igra Gertrudu, glasan i snažan lik; Carola Schaal igra Alice, tihu, vidljivu ali nečujnu. Opera se sastoji od pet kratkih mini-scena. Počinje s Alice koja stoji sama, obasjana svjetlom. Gertrude govori negdje izvan pozornice i pripovijeda svoju priču. U drugoj sceni Alice je za svojim pisaćim strojem.
 
„Nisam ništa napisala“, govori, navodeći umjesto toga kućne poslove koji joj ispunjavaju vrijeme. Sljedeća je scena Gertrudin važan dan, kada ona i Alice, koja joj je podrška, odlaze na premijeru. Slave i uživaju u njezinu uspjehu, zajedno pjevaju duet koji simbolizira njihovu ljubav dok se vraćaju kući.
 
Djelo ne pokušava ispraviti nejednakost njihova odnosa. Nadam se da će ova priča o dvoje ljudi koji se vole, ali čiji glasovi, moć i zastupanje samih sebe nisu ravnomjerno podijeljeni, poslužiti kao podsjetnik na nejednakosti koje postoje u našim povijesnim pa čak i osobnim odnosima. Želimo vjerovati da su naši, ljubavlju nadahnuti, činovi nesebični...“
 
At That Time, Ansambl Decoder ©H. Horwitz
 
 
Chris Lortie (1993.) svoje je djelo predstavio ukratko:
Symptom of Expression [Simptom izražavanja] predstavlja razgovor i glazbenu razmjenu koja se odvija putem sedam e-mailova. Svatko se može uključiti i sudjelovati tako da pošalje e-mail na predviđenu e-mail adresu. Glazbu je skladao Chris Lortie. Autor je poezije Eric Shirlot. Tekst čita Jessica Aszodi. Redatelj i koreograf je Heinrich Horwitz. Montažerka je Lara Rodríguez Cruz. Izvodi Ansambl Decoder.”
 
Automatsko generiranje tekstova
 
Nakon virtualnih opera, ansambl Decoder istog dana fizički (nadajmo se) u Pogonu Jedinstvo izvodi drugi niz uzbudljivih novih djela.
 
Prvo je od njih Dissociated Press – Final Leopolda Hurta (Regensburg, 1979.), jednog od trojice članova ansambla Decoder koji su ujedno njegovi rezidentni skladatelji.
 
Dissociated Press serija je skladbi Leopolda Hurta kojoj se još od 2017. godine neprestano dodaju djela, od solističkih s elektronikom do septeta – posebno osmišljenih za karakterističan sastav ansambla Decoder. Kako objašnjava Hurt, „pojam Dissociated Press odnosi se na internetski algoritam za automatsko generiranje tekstova na temelju jezičnih obrazaca. Stoga ciklus ujedinjuje različite pristupe principu 'remiksa', žanrovskom pojmu koji definira umjetnost u digitalno doba. To se načelo primjenjuje na jezičnu i glazbenu razinu kao neprestanu interakciju između originala, kopije i 'lažnjaka'. Svaka pojedina skladba uparena je s elektroničkim audiosažetcima i videosažetcima sadržaja koji stvaraju multimedijske reference na algoritme i neprekinute tokove podataka. Pojedinačni dijelovi mogu se reproducirati u bilo kojem rasporedu jedan za drugim ili istodobno.“
 
 
Polazište: bubanj
 
I Sara Glojnarić (Zagreb, 1991.) napisala je seriju skladbi istog naslova. Iz njezine, naslovljene Artefacts, Decoder izvodi Artefacts #2, za sopran, bubnjeve i vrpcu, iz 2019. Skladateljica opisuje: „Artefacts #2 predstavlja križanje dvaju konceptualnih skupova iz kojih stvaram – niza djela sugarcoating („uljepšavanja“), koji se bavi parametarskim aspektima pop-glazbe (redukcija i homogenizacija tonske visine, ritma i teksture, ponavljanja) i niza Artefacts („rukotvorine“) koji se igra neposrednom i sekundarnom nostalgijom koju pobuđuje pop-glazba. Ovo izvedbeno zahtjevno djelo temelji se na popisu 'Top 20' bubnjarskih uvoda u pjesme, koji su uglavnom preuzeti iz poznatih rock pjesama iz 1980-ih i 1990-ih grupa/izvođača kao što su The Police, Nirvana, U2, Iggy Pop, Toto itd. Sva su djela dio serije Artefacts koju prati popis za reprodukciju na Spotifyju (naziva Artefacts Playlists) koji i drugi korisnici mogu proširiti svojim nostalgičnim referencama.
 
 
Bol i snaga ženskog roda
 
Sarah Nemtsov (Oldenburg, 1980.) svoje je djelo iz 2018., Seven Thoughts, za klavijaturista/icu koji/a govori, napisala dijelom kao reakciju na vlastito djelo Seven Colours, za ansambl. „Prva je to skladba koju sam napisala poslije smrti svoje majke, slikarice Elisabeth Naomi Reuter“, dodaje Nemtsov: „Skladba je glazbeni pristup određenim bojama koje su bile vrlo važne mojoj majci i ujedno djelo o oplakivanju, tuzi i utjesi (ili barem pokušaju utjehe). Nastalo je na prijedlog pijanistice Gwen Rouger. Klavijatura – s 49 tipki i 49 uzoraka (sampleova) – uzima neke od uzoraka iz djela Seven Colours, snimljene zvukove ansambla iz te skladbe (koje sam potom elektronički obradila) te potpuno nove zvukove. Nov je i format, ductus (skladba) te uvođenje glasa – intimnog – koji izvođač/ica koristi za sebe i pjevuši, mrmlja, diše… a tu je i neka vrsta novog konteksta. Pojavljuje se i glas Anne Sexton: ona čita svoju pjesmu Her Kind („Kao ona“ ) – dodatno sam otuđila njeno čitanje uz pomoć škripanja vinilne ploče, „historiziranja“ zvuka vrpce i umetnutih pauza. Klavijaturist/ica izgovara tekst gotovo usporedo s njom, ili nakon nje, kao da ga ona/a čita. 
 
Pjesma je to o boli i snazi ženskog roda.“
 
„Izašla sam, sumanuta vještica,
proganjajući crni zrak, hrabrija noću;
sanjajući zlo, proletjela sam
iznad običnih kuća, jedno svjetlo za drugim:
usamljena, s dvanaest prstiju, izbezumljena.
Takva žena nije baš žena, ne sasvim.
Bila sam kao ona.“
 
(Anne Sexton – ulomak iz pjesme „Kao ona“, 1966.; 
na hrvatski prevela Ankica Žarnić)
 
 
 
Talk show pakao
 
Na večernjem je programu Decodera i skladba čestoga bijenalskog gosta, Marka Cicilianija (Zagreb, 1970.), Going to Hell, iz 2009., o kojoj je zapisao:
Going to Hell [Na putu u pakao] dio je zbirke Suicidal Self Portraits. Sva ova djela istražuju fetišizaciju medija koja dovodi do nekakve vrste ponovnog početka života osobe, bilo kroz otkrivanje unutarnjih istina i tajni ili prepuštanje opsesijama. Referencu na 'samoubojstvo' u naslovu stoga ne trebalo shvatiti kao prekid nečijeg života već kao preporod osobe. Pojedinačna su djela povezana kratkim videointerludijima koji funkcioniraju kao komercijalni spotovi. (…) 
 
Skladba Going to Hell na umjetnički način istražuje dihotomije unutarnje intime i javnog izlaganja korištenjem glasa. Tekstovi koji potječu s internetskih stranica na kojima ljudi objavljuju tajne ispovijesti, slične onima koje su često čuju u talk show emisijama, osnova su govornog materijala. Skladba istražuje zvukovne pozadine talk show emisija, privatnih domova i ljudskog tijela. Potonje se istražuje trljanjem kontaktnih mikrofona po koži, korištenjem tijela kao udaraljki ili izlaganjem čina disanja. Otuđenost glasa prenosi se obradama kao što je vokodiranje, ili proširenjima putem računalno generiranih glasova. Svijet televizijskih emisija i zvukovi situacija iz dnevnih soba osiguravaju konkretan materijal za instrumentalne dijelove, a obuhvaćaju i prekide televizijskim promidžbenim blokovima integriranima u skladbu. 
 
U skladbi Going to Hell te tri razine – tijelo, dom i televizijska emisija – predstavljene su uzastopno i istodobno. Stalnim se mijenjanjem referentnog mjesta stvara neka vrsta 'shizozvučnog' okruženja.“
 
 
Seks, mačke i uzorkovanje
 
Alexander Schubert (Bremen, 1979.) član je Ansambla Decoder čije je djelo i na bijenalskome programu ansambla Black Page Orchestra, a Decoder izvodi njegovo djelo Sensate Focus (Osjetilna umjerenost). Djelo za električnu gitaru, bas-klarinet, udaraljke, violinu, elektroniku uživo i animirana svjetla napisao je 2014. na narudžbu Festivala suvremene glazbe Huddersfield i za ansambl PlusMinus, a uz skladbu nudi sljedeću bilješku:
„Sažetak: Mačke su držane u svjetlonepropusnoj kutiji u kojoj je jedini izvor svjetla bila bljeskalica od 9 pikosekunda koja bi zasvijetlila svake 2 sekunde. Na taj su način doživjele vizualnu formu, ali ne i vizualni pokret. Većina uzorkovanih signala nije samo spremljena i rekonstruirana. No, vjernost teorijske rekonstrukcije uobičajeno je mjerilo učinkovitosti uzorkovanja. 'Osjetilna usmjerenost' pojam je koji se obično veže za skup određenih seksualnih vježbi za parove ili pojedince. Svaki se sudionik potiče da se usredotoči na vlastita raznolika osjetilna iskustva umjesto da orgazam vidi kao jedini cilj seksa.“
 
 
Ansambl Decoder, utemeljen u Hamburgu 2011. godine, smatra se bendom za suvremenu glazbu i jedan je od najinovativnijih i najnepredvidljivijih mladih ansambala na području nove glazbe. Njihov svjež i energičan zvuk, proizašao iz upečatljive kombinacije elektroničkih i akustičkih instrumenata i glasa, izdvaja ih od drugih suvremenih komornih ansambala. Iznenađujuće suradnje, eksperimentalna instrumentalna glazba, multimedijski elementi i izvedbe konceptualne umjetnosti imaju veliku ulogu u repertoaru ovog ansambla.
 
Pri izvedbi svojih koncerata ističu taj suvremeni format u koji su uvrštene pomno odabrane lokacije i sveobuhvatna dramaturgija. Jedna od osnovnih okosnica rada ansambla suradnja je s mladim skladateljima, kojima osiguravaju platformu za realizaciju radova na najvišoj razini. Svi članovi ansambla Decoder usavršili su se za izvedbe suvremene glazbe, a tri su člana i rezidentni skladatelji. Takav sastav, kao i opsežna komunikacija između skladatelja i izvođača tijekom razvoja djela, za rezultat imaju stvaranje jedinstvenih i autentičnih nastupa.
 
Ansambl redovito nastupa na međunarodnim festivalima suvremene glazbe. Godine 2014. Decoder je izdao istoimeni debitantski album za Ahornfelder Records u suradnji s njemačkom radijskom postajom Köln. Od 2017. godine vlastiti ciklus koncerata predstavljaju u koncertnoj dvorani Elbphilharmonie u Hamburgu. Izdavačka kuća Wergo izdala je 2019. godine njihov drugi album.
 
Članovi ansambla su: 
Leopold Hurt (e-citra, dirigiranje, kompozicija)
Andrej Koroliov (klavir, klavijature, kompozicija)
Carola Schaal (klarinet, bas-klarinet)
Sonja Lena Schmid (violončelo)
Alexander Schubert (elektronika, projekcije zvuka, kompozicija)
Jonathan Shapiro (bubnjevi, udaraljke).