Bojan Gagić

Bojan Gagić svoj rad započinje krajem osamdesetih performansima i akcijama vezanim za rad sarajevske grupe Neue Urform i zagrebačkih umjetničkih grupa Kokowa, Rotor i Clair Obscure. Krajem devedesetih, kroz platformu MAPA (Moving Academy for Performing Arts), započinje rad na različitim kazališnim projektima, sudjelujući u produkciji predstava, izradi multimedijalnih sadržaja, dizajna zvuka i svjetla te surađuje s umjetnikom Josipom Zankijem na nizu projekata koji preispituju odnos prema smrti (Mirila, Enciklopedija mrtvih, Mrtvi ste?, Kako objasniti mast mrtvom Beuysu?). Autor je većeg broja izložbi, instalacija i performansa u Hrvatskoj i inozemstvu. Sustavno se bavi sound artom i field recordingom, objavljuje i poetske zapise u književnim časopisima i potpisuje tehničku realizaciju kazališnih, filmskih i glazbenih festivala. Autor je i glazbe za kratke eksperimentalne i animirane filmove uglavnom domaćih autora, kao i dizajna svjetla i zvuka za kazališne predstave. Snimio je i nekoliko kratkih eksperimentalnih filmova. Zajedno s Miodragom Gladovićem razvio je izvedbenu tehniku luminoakustike – pretvorbe svjetla u zvuk korištenjem fotonaponskog efekta solarnih panela. Suosnivač je i zagrebačke platforme za nove zvučne izražaje Sine Linea. Za svoj je umjetnički rad više puta nagrađivan. Među ostalim, dobitnik je treće nagrade na međunarodnom natjecanju za izradu novih glazbenih instrumenata Guthman New Musical Competition 2012. godine, iste godine osvojio je nagradu za multimedijalni sadržaj hrvatskog EXPO paviljona, zatim 2014. nagradu publike na T-HT@msu.hr, natječaju za suvremenu hrvatsku umjetnost te posebnog priznanja stručnog žirija Venecijanskog biennala 2015. za oblikovanje svjetla i zvuka instalacije arhitektice Ane Dane Beroš.