Meandriranja

Hrvatsko-slovenski skladatelj Juraj Marko Žerovnik prvi je dobitnik Nagrade Milko Kelemen Hrvatskog društva skladatelja i Muzičkog biennala Zagreb. U sklopu nagrade, nastalo je i djelo Coalescence (engl. srastanje) inspirirano potragom za suvislošću i kohezijom – procesima koji proizlaze iz spajanja i konflikta naizgled nespojivih elemenata. Juraj Marko često kombinira racionalnu strukturu s materijalima iz popularne kulture, „čija je primarna namjera nesvjesno i emotivno utjecati na konzumenta (slušatelja)”. Coalescence reflektira taj pristup kroz dva kontrastna odjeljka: prvi je letargičan i zatvoren, dok drugi donosi oslobođenje i energiju. Oblik skladbe odražava skladateljev vlastiti put od pritiska do ponovnog pronalaska radosti.

 

Skladatelj, pedagog, dirigent Milko Kelemen, osnivač Muzičkog biennala Zagreb, studirao je u Zagrebu, a usavršavao se kod Oliviera Messiaena, Wolfganga Fortnera i u Münchenu, u Siemensovom Elektroničkom studiju. Predavao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu te na konzervatorijima u Düsseldorfu i Stuttgartu. Bio je istraživač, pustolov, vizionar te pokretač, iskonski kreativac i osoba koja je plijenila kako osobnošću, tako i karizmom. Die sieben Plagen solistička je verzija dijela opere Apocalyptica. Skladba istražuje zagađenje i uništavanje okoliša kroz apokaliptične slike, dok sedam personificiranih patnji iznose svoje poruke jednostavnim, slikovitim jezikom na njemačkom, francuskom i engleskom, u stilu biblijske poezije.

 

Slovenski skladatelj, klarinetist i pedagog Uroš Rojko studirao je kompoziciju u Ljubljani, Freiburgu i Hamburgu te predaje na ljubljanskoj Akademiji za glasbo. Neofoniu je skladao na poticaj dirigenta Stevena Loya i ansambla Neofonia, inspiriran Sarajevom kao simbolom multikulturalnosti i otpora te vlastitom skladbom In memoriam Tomaž Lorenz. Djelo se ne oslanja na invenciju već na izbor materijala, s motivom stalnog „padanja“: u prvom stavku kao suptilni glissando puhača, u drugom kroz impulse sekundnih intervala koji se zgušnjavaju u poliritmičkim odnosima. Njihovi odjeci – tihi, udaljeni tonovi – doimaju se poput suza koje klize niz zvučno polje. Padanje se odražava i u akordnim udarcima klavira i vibrafona, ali na iluzoran način – donji ton stalno nestaje, dok se u višem registru pojavljuje novi. Završni stavak donosi ispreplitanje ritmičnih figura koje simboliziraju otpor, suprotstavljen mikrointervalnim linijama u suprotnom smjeru, kulminirajući u valovitom Shepard glissandu, gdje se neprestano rađaju obrisi prkosnog „protivljenja“. Nakon praizvedbe u Sarajevu, Uroš je 2021. dodao kontrabas, proširujući zvučnu sliku i učvršćujući strukturu djela.

 

Jawher Matmati je skladatelj, violončelist i inžinjer iz Tunisa. Diplomirao je arapsku glazbu, a bio je član i dirigent Tuniskog simfonijskog orkestra. Trenutno pohađa studij kompozicije na CNSMDP-u u Parizu. Također se bavi graviranjem nota i tipografijom. Skladba Katharsis daje glas uznemirenom saksofonu, prepunom tjeskobe i frustracije. Iz njega izbija val ludila, poput lososa koji pliva uzvodno kako bi se ponovno pridružio svom jatu ili bika u panici pred nevidljivim matadorom. Harmonika, njišućim zvukom usidrenim u visokom registru, pokušava mu odvratiti pažnju, dok ga čelo smiruje svojim nježnim harmonicima. No, uzalud! Pokušaji su krhki poput prelijepog dvorca od pijeska pred plimom. Polako ponestaje daha, donoseći zasluženo olakšanje. 

 

Skladatelj i pedagog Ivo Malec studirao je u Zagrebu pod mentorstvom Mila Cipre, a zatim u Parizu kod Oliviera Messiaena, gdje je surađivao s Groupe Recherches Musicales i predavao na Pariškom konzervatoriju. Njegovo djelo Minijature za Lewisa Carrolla nastalo je kao rezultat poziva za skladanje glazbe za apstraktni film inspiriran pjesmom Jabberwocky Lewisa Carrolla. Malec je, kako sam kaže, bio odmah fasciniran pjesmama tog neobičnog autora, koji je kroz besmislene stihove uspio prenijeti iznenađenje, nježnost i igru riječi. Pristupio je skladbi s namjerom da stvori glazbu koja, poput Carrolla, ne slijedi logički diskurs, već se oslanja na iznenađenje i nepredvidljivost. Minijature se oslanjaju na detalje, dizajn i bojanje vrlo malih zvučnih površina, izbjegavajući niže registre i stvarajući glazbu koja se razvija kroz jasne zvukove i hirovite promjene fraza, stvarajući time dojam igre i začudnosti.

 

Maja Bosnić je srpska skladateljica i izvođačica eksperimentalne glazbe, kojoj su u fokusu apsurd, ograničenja, neočekivani ishodi i interakcija s publikom. Doktorirala je kompoziciju na Goldsmithsu u Londonu i predaje na Fakultetu muzičke umjetnosti u Beogradu. Inspiraciju je pronašla u nadrealnim medijskim vijestima o smrti. Pretražujući izraze poput „a lot of death“, „lots of death“, „too much death“, „too many death“ naišla je na forumsku raspravu o Shakespeareu, gdje je rečenica „it's just lots of death and gore to me“ u suvremenom kontekstu, poprimila bizarnu dimenziju. Tako je nastala ideja za skladbu Just Lots of DEATH and GORE za orkestar, video i elektroniku, koja će biti izvedena krajem godine, dok će njezina reducirana verzija, A Bit Less DEATH and GORE, imati svoju premijeru na MBZ 33.