Daniela Godsila inspirira znanstvena fantastika, thrash metal i brutalistička arhitektura. Skladba transi, posvećena njegovoj voljenoj mački Sadie, naslovom se referira na tranzitne, odnosno „memento mori“ grobnice. Transi grobnice su spomenici s dvama prikazima: gornji prikazuje osobu u finom odijelu, dok donji prikazuje trulež njena tijela. Bile su popularne među višim klerom i plemstvom u Europi od 14. do 17. stoljeća, kao gesta pokajanja i podsjetnik na prolaznost života. Tekst djela preuzet je upravo s jedne od takvih grobnica, one biskupa Richarda Fleminga iz katedrale u Lincolnu: „Čitatelju, tko god da naiđe na ovaj put, zastani na trenutak. Pogledaj u mene, kojeg crvi jedu, i vidi što ćeš postati... Sve stvari bježe pred okrutnom smrću, poput sjenki... Kratki život je uzaludan, takve je slave ovaj kraj.”
Skladatelj, orguljaš, pijanist, aranžer i jazz glazbenik, Ivan Božićević, povezuje različite žanrove poput baroka, elektronike, jazza i world glazbe. Posljednjih godina fokusira se na modernizaciju orgulja, spajajući ih s elektronikom i novim tehnologijama. Ivan je na Yeatsovu pjesmu The Everlasting Voices prvi put naišao ranih osamdesetih. Stih „O slatki vječni glasovi, utihnite“ odmah ga je osvojio, a već tada je znao da će stvoriti glazbu inspiriranu tom pjesmom. Ipak, trebalo mu je gotovo trideset godina da dovrši prvi pokušaj – skladbu za mješoviti zbor a cappella. Pjesma mu se učinila prikladnom za ovogodišnju temu, jer, prema njegovom tumačenju, govori o „prekinutim vezama“ – vezi koju smo izgubili s nečim suštinskim, primordijalnim i neizostavnim za smisleni život. Iako pjesma ne precizira što smo točno „izgubili“, upravo je ta neizvjesnost čini još dirljivijom i potresnijom.
The Everlasting Voices
O sweet everlasting Voices, be still;
Go to the guards of the heavenly fold
And bid them wander obeying your will,
Flame under flame, till Time be no more;
Have you not heard that our hearts are old,
That you call in birds, in wind on the hill,
In shaken boughs, in tide on the shore?
O sweet everlasting Voices, be still.
W. B. Yeats iz The Wind Among the Reeds (1899)
Lula Romero, skladateljica, pijanistica i povjesničarka umjetnosti, u svom se radu bavi istraživanjem zvuka kroz različite glazbene forme. Njezina skladba
Umbra istražuje kako pozicija slušatelja i izvora zvuka utječe na percepciju kako glazbenog djela tako i samog zvuka. Zvučni materijal sastoji se od ograničenog broja agregata, odnosno akorada, koji se izvode na orguljama. Elektronički dio koristi te iste agregate sa sintetiziranim zvukovima. U elektroničkom dijelu, frekvencije koje čine agregate neovisno se kreću kroz različite zvučnike, stvarajući pomične „sjene" koje se prelijevaju kroz prostor. Dok orgulje ostaju fiksni izvor zvuka, elektronika dodaje dimenziju kretanja, što čini zvučni doživljaj dinamičnijim. Naziv
Umbra odnosi se na najtamniji dio sjene.
Adrian Foster, kanadski orguljaš, skladatelj i umjetnik zvuka, ističe se svojom posvećenošću istraživanju novih glazbenih mogućnosti orgulja i modularnih sintesajzera. Skladba
Murmurations, prvotno skladana za solo orgulje i fiksnu elektroniku s naglaskom na vokalne samplove, kasnije je prerađena za orgulje i glas. Inspirirana minimalističkim i ambijentalnim zvučnim svjetovima, skladba istražuje ravnotežu između orgulja i glasa, gdje preklapajuće linije i ritamske skupine stvaraju bogat zvučni pejzaž. Adrian u ovom djelu potiče izvođače/-ice na eksperimentiranje s vokalnim efektima, kako bi se stvorio eteričan zvučni oblak koji čini ujedinjenu teksturu, pružajući introspektivno iskustvo slušatelju.
Skladatelj, orguljaš i pedagog
Ante Knešaurek jedan je od rijetkih hrvatskih orguljaša koji se aktivno bavi orguljskom improvizacijom. Redoviti je profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a nedavno je izdao i knjigu iz harmonije. Njegovo djelo
Psalam 139 (138) opisuje unutarnje dvojbe – sukobe između dobra i zla. Kao i sâm psalam, ono govori o potrebi samorefleksije pred očima Stvoritelja, kako bismo sačuvali vlastiti identitet. Ante je u ovoj skladbi nastojao izraziti nadu da, „unatoč svemu, nismo sami i da je Bog uvijek uz nas."
///
Sopranistica
Marija Lešaja te orguljašica i čembalistica
Katarina Lamotte muziciraju zajedno već godinama. Nakon studija na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, obje glazbenice su se usavršavale na Sveučilištu za glazbu i izvedbene umjetnosti u Beču. Katarina, uz nastupe po festivalima i seminarima diljem Europe, radi kao orguljašica crkve St. Vincent u Hendayeu, Francuska. Marija je ostvarila zapažene uloge u opernim produkcijama, nastupa kao solistica uz orkestre i ansamble te surađuje na brojnim projektima suvremene glazbe i radio dramama.
///
Marija Lešaja, sopran
Katarina Lamotte, orgulje
Ivan Božičević: The Everlasting Voices*, za sopran, orgulje i elektroniku
Daniel Godsil: transi, za sopran i elektroniku
Lula Romero: Umbra, za orgulje i elektroniku
Adrian Foster: Murmurations, za sopran i orgulje
Ante Knešaurek: Psalam 138 (139)*, za sopran i orgulje
* praizvedba – narudžba 33. MBZ
