Flicker Out
Kako opisati trenutak tik prije kraja? Taj krhki prag koji označava završetak, gdje se radost i tuga spajaju u časovitom naboju, igrajući se na rubu zatvaranja. Flicker Out promatra trenutak kada odjeci sjećanja postaju međuljudski svjetovi, dok se posljednji udari ljubavi i gubitka sudaraju u brzom slijedu, ostavljajući iza sebe, u ostatcima svjetla, ono što je nekad bilo.
U suradnji s koreografima, prateći karakter djela, Ivan je odlučio postaviti klavir kao središnji instrument, protagonista priče. Iako je glazba u potpunosti elektronička, klavir ostaje iznimka – on jedini nije podvrgnut strogoj kvantizaciji, čime se ističe iz ambijentalne kulise sintetiziranih i sampliranih zvukova. Dramaturški, glazba gradi narativ kroz dvije tematske linije. Prva, fragmentirana i metrički neodređena, odražava početno stanje protagonista. Druga, koja simbolizira njegov rast i promjenu, isprva se pojavljuje u naznakama, da bi se postupno spojile u jedinstvenu cjelinu. Kroz tu transformaciju, lik uči iz svojih grešaka i kreće dalje, obogaćen iskustvom – iskustvom jedne prekinute veze.
///
Iza imena Pett Clausen-Knight stoje James Pett i Travis Clausen Knight. Nakon karijera u kompanijama Wayne McGregor i Richard Alston, 2019. osnovali su PCK Dance. Već nakon prve godine rada nominirani su za National Dance Award za najbolju nezavisnu kompaniju. Od 2023. rezidencijalni su umjetnici DanceHAUSpiù u Milanu. Kroz koreografiju istražuju odnos vizualne umjetnosti i plesa, a aktivni su i u pedagoškom radu te društveno angažiranim projektima.
Ivan Končić skladatelj je suvremene glazbe tradicionalnijeg pristupa. Za ovu priliku prvi put se okušao u skladanju isključivo elektroničkog djela. Trenutno predaje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.
Black Puzzle ~ Still, I Rise
Koncept odnosa često se istražuje kroz ljubav, obitelj, prijateljstva i društvo. Ljudske veze oblikuju se kroz bezbrojne nevidljive niti, a ponekad se pojedinci nađu zapleteni u tim složenim mrežama odnosa.
Balet istražuje odnos između pojedinca, Hakua, i društva, istovremeno prikazujući njegov unutarnji konflikt s vlastitim mislima – put samospoznaje. Društvo nameće uniformnost, tjerajući pojedince da slijede iste odgovore, mišljenja i postupke, poput slagalice koja mora biti dovršena na predviđen način. No, svaki pojedinac ima jedinstvenu dušu i komadiće slagalice različitih oblika. Haku osjeća disonancu s društvom, osjeća se otuđeno. Suočava se sa svojih 100 misli, od kojih svaka predstavlja dio njegovog identiteta, pokušavajući ih preraspodijeliti u potrazi za osobnim pomirenjem i značajnim mjestom unutar društva.
Inspirirana feminističkom poezijom Maye Angelou, Veronika kroz baletnu partituru nudi svoje čitanje, fokusirajući se na složen odnos između žena i društva kroz prizmu borbe protiv sustavnih prepreka i nametnutih očekivanja koja sputavaju osobni rast. Podijeljen u devet stavaka, s različitim veličinama ansambla – od dueta za dva instrumenta do trenutaka za cijeli orkestar – balet istražuje vanjske izazove, ali i unutrašnje sukobe, uključujući suočavanje s vlastitim predrasudama i nesigurnostima. Uključuje trenutke u kojima se glavni lik povlači u sebe, tražeći način da postane bolja osoba i suoči se s vlastitim demonima. Također, prikazuje trenutke razočaranja u društvo, ali i trenutke podrške koji dolaze iz zajednice.
Balet je sinteza dvaju svjetova. Ljepota susreta ove glazbeno-scenske forme s temom Prekinutih veza leži upravo u tome da nam osvjetljava višestrukost značenja, lice i naličje putovanja koje se isprva činilo jasnim.
///
Prvak Baleta HNK u Zagrebu, Japanac Takuya Sumitomo, baletom se počeo baviti s četiri godine u studiju svoje bake, Taguchi Satsuki. Školovao se u Japanu i Antwerpenu, a nakon toga nastupao je kao solist u Estoniji i Srbiji. U Zagreb dolazi 2015. godine.
Veronika Reutz Drobnić je skladateljica i izvođačica nove glazbe. Istražuje granice improvizacije, teatra i netradicionalne notacije kroz razna interdisciplinarna djela. Trenutno je asistentica na HfM Karlsruhe i doktorandica u suradnji s umjetničkim sveučilištem u Zürichu.
The Most Familiar Stranger
Kad se odnosi prekinu, dolazi do odvajanja. Ono što smo nekoć smatrali poznatim, nepovratno se mijenja. Ljudi koji su nam bili bliski postaju stranci, a mjesta koja smo zvali domom postaju tuđa. Ta odvajanja stvaraju napetosti u krhkoj mreži društva. Mijenjaju postojeće odnose među ljudima i oblikuju nove dinamike – stvarajući nevidljive zidove između nas i njih, čak i unutar nas samih. Kroz ovu izvedbu svjedočimo skupini pojedinaca zapletenih u svoju fikcionalnu zajednicu, dok proživljavaju povezanost, razdvajanje i unutarnje promjene – u sebi, među sobom i u odnosu prema svijetu koji ih okružuje. U toj promjeni ima tuge, ali i preobrazbe, ponovnog rađanja. Nadahnut Muzejom prekinutih veza, The Most Familiar Stranger oblikuje fluidnu antologiju ljudskih odnosa – njihovih spajanja i raskida.
///
Allesandro Giaquinto je talijanski plesač, koreograf i autor. Teme poput duhovnosti, zajedništva, privrženosti, nasilja i smrti čvrsto su utkane u njegovu umjetničku praksu, u kojoj precizne kazališne slike i kompleksni izrazi pronalaze nijansu između dramatične napetosti i tople ugode otpuštanja.
Rafał Ryterski je poljski skladatelj, interdisciplinarni umjetnik i aktivist. U svom radu bavi se pitanjima identiteta, kulturnim fenomenima specifičnim za LGBTQ+ zajednicu i razotkrivanjem nasilnih mehanizama. Prepoznatljiv je po tzv. genre-bendingu, sintezi različitih glazbenih žanrova, i djelima na sjecištu kazališta i performansa. Godine 2021. nominiran je za nagradu Paszport Polityki u kategoriji klasične glazbe za doprinos uvođenju LGBTQ+ tema u poljsku suvremenu glazbu.
///
Flicker Out*
Ivan Končić, skladatelj
Pett Clausen-Knight, koreografija
Petra Pavičić, kostimografija i scenografija
Deni Šesnić, oblikovanje svjetla
Ana Trišler, asistentica kostimografije
Iva Višak, baletna majstorica
Black Puzzle ~ Still, I Rise*
Veronika Reutz Drobnić, skladateljica
Takuya Sumitomo, koreografija
Petra Pavičić, kostimografija i scenografija
Deni Šesnić, oblikovanje svjetla
Ivan Josip Skender, dirigent
Ana Trišler, asistentica kostimografije
Rieka Suzuki Sumitomo, asistentica koreografa
Pavla Pećušak, baletna majstorica
The Most Familiar Stranger*
Rafał Ryterski, skladatelj
Alessandro Giaquinto, koreograf i vizualni identitet kostima
Petra Pavičić, suradnica za kostimografiju
Chiara Bugatti, scenografkinja
Ivan Josip Skender, dirigent
Shawn Wu, asistent koreografa
Ana Trišler, asistentica koreografije
Andrej Barbanov, baletni majstor
Balet Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu i Orkestar Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu
Ljudmila Šumarova, glazbena voditeljica
Teo Visintin, glazbeni korepetitor
Ana Vnučec, inspicijentica
koprodukcija - MBZ i HNK Zagreb
*praizvedba – narudžba 33. MBZ i HNK Zagreb, putem međunarodnih natječaja za skladatelje/-ice i koreografe/-kinje
uz potporu Veleposlanstva Republike Poljske u Republici Hrvatskoj
