O festivalu

Od 1961. kada je i osnovan, Muzički biennale Zagreb u stalnom je doticaju sa svjetskim zbivanjima i važnim akterima glazbene scene, istražuje različite moduse suvremene glazbe i oblikuje njezine trendove. Svojim osnutkom posvjedočio je o nacionalnom prepoznavanju široke vrijednosti suvremene glazbe hrvatskih skladatelja i potrebe da je se smjesti u međunarodni kontekst. Tako se ujedno postavio uz bok tada relativno novim, ali prekretničkim festivalima poput Varšavske jeseni, koja je svijetu otkrila Krzysztofa Pendereckog, ili zagrebačkog Animafesta, osnutak kojeg je direktna posljedica svjetski prepoznate iznimnosti Zagrebačke škole crtanog filma.

Tijekom 1960-ih, pa gotovo do 1990-ih godina festivalski je format označavao jedinstvenu priliku da se odjednom okupe veliki međunarodni skladatelji i izvođači suvremene glazbe te izvedu svoja djela pred najširom vrstom publike. Već je u tom periodu MBZ rado probijao okvire tradicionalnih festivala; izlazio je na ulice, primjerice šarolikim programom Urbofesta 1971., a gostujući umjetnici nisu prezali ni od lutanja gradom i stapanja sa svim slojevima društva (sjetimo se samo Johna Cagea u šetnji Dolcem s muzikologom Nikšom Gligom 1985.). No, sada, kada smo navikli brzo pristupati informacijama iz udobnosti vlastitog doma; kada je glazba dostupna u analognom te digitalnom obliku putem raznovrsnim platformi, a kontakt s umjetnicima ostvariviji no ikad prije, je li MBZ kao festival i dalje vrijedan i potreban?

Prije svega, festival ne čini samo konačni produkt, program i izvedba koji su u finalnom obliku predstavljeni pred publiku i kritiku. Naime, bogatim i slojevitim programima, klasičnim koncertima, glazbeno-scenskim djelima te alternativnim (i) elektroničkim glazbenim ostvarenjima prethodi poman kustoski rad koji nerijetko direktno utječe na dostupnost i interpretaciju suvremenoglazbene baštine. Pod inicijativom MBZ-a studiozno se proučava, digitalizira i potiče ponovno postavljanje nekih dotad izgubljenih ili zaboravljenih djela, čime se upravo popunjuju povijesne bjeline i revalorizira diskurs o suvremenoj glazbi prethodnih povijesnih etapa. No, MBZ istodobno potiče skladanje i izdavanje novih djela kako bi osigurao čvrstu bazu za neke buduće naraštaje.

MBZ svoj festivalski okvir koristi kako bi educirao najraznovrsnije skupine – djecu, odrasle, amatere i profesionalce, potičući njihov međusoban razgovor koji se izvan okvira festivala možda nikada ne bi ni odvio. Upravo u kontekstu navedenog, uz onaj redovan, očekivani program, MBZ kao dobri duh suvremene glazbe nudi pretprograme, brojne radionice, skladateljske masterclassove, MBZ priče, videopriloge, web-platformu MBZ Kidz; šulja se u vrtiće, škole, fakultete, pa i u galerije, tvornice, gura se među masom po ulicama i trgovima ili potiče ljude da se zajedno s njime vrzmaju po tunelima, pothodnicima i drugim zakutcima grada.

Pojam festivala za MBZ stoga je više od niza izvedbi u omeđenom vremenskom roku. On je mjesto na kojem se rađaju novi pogledi na umjetnost i svijet, inkubator glazbenih poetika, pokušaja i ekscesa. On je laboratorij koji afirmira „rubno“ poštujući njegovu rubnost i koji podržava tradiciju iskušavajući njezine ustaljene koncepcije. Napokon, on je platforma koja spaja ljude kako bi u ugodnoj i neopterećenoj atmosferi diskutirali o značenju glazbe u kontekstu društva, ali i o svojim osobnim dojmovima, asocijacijama i inspiracijama koje će ih možda potaknuti na umjetničko stvaranje ili osviješteno društveno djelovanje. No, povrh svega, on je svečanost, mikrosvijet nesvakidašnje atmosfere koja potiče na zajedništvo u zvuku i glazbi – zajedništvo koje će mijenjati svijet i izvan granica pojedinog festivalskog izdanja. U krizi koja naočigled svih polako obavija svijet i zatire mogućnosti umjetničkog izražavanja kao takav zasigurno je vrijedan i potreban.

MBZ MANIFEST

Ovaj proglas osmišljen je kao prezentacija načela na kojima se Muzički biennale Zagreb nastoji temeljiti kao festival, ali i međunarodno prepoznat kulturni događaj s izravnim utjecajem na širu zajednicu. Upravo zbog odgovornosti koju nosi dalekosežnost i produkcijska složenost MBZ-a javila se potreba za jasnim ucrtavanjem puta kojim će se MBZ kretati u ovom, ali i svim sljedećim izdanjima. U proglasu tako nije riječ o konkretnoj tematskoj okosnici jednoga bijenalskog programa, nego o tezi da umjetnost treba kontinuirano odgovarati na različite aspekte kulture i društva, a posebice ekologije kao najaktualnije krizne točke današnjice. Pritom je važno naglasiti da ćemo u tom procesu ponajprije poći od sebe – festivalskoga tima kao kreatora sadržaja i sadržaja samog –, kritički promatrajući dosadašnje prakse i izdanja MBZ-a, njihove prednosti i mane, kako bismo budućim generacijama utrli put za uključiv ekosustav kulturnog sektora koji se odgovorno ophodi prema svojim resursima.

Resurs – resurekcija

Kada se govori o granicama, bilo da je riječ o prozaičnom kontekstu sociopolitičkih i geografskih kategorija ili izvanrednijem kontekstu umjetnosti, umjetničkog stvaranja i recepcije, pretežno se razmatra dostupnost određenih resursa. Liberalna demokracija kapitalističkog društva dovela je do toga da se pojam resursa prije svega veže uz kontekst iskorištavanja sirovina i ljudskog potencijala u kontinuiranom, desenzibiliziranom procesu proizvodnje i odbacivanja. Takvo shvaćanje resursa nužno podrazumijeva negativno određenje: pojedini projekt ili koncept teško je ostvariv ako resursa nedostaje. No, čim sporni pojam oslobodimo navedenoga konteksta, otvaraju se pozitivnije konotacije. Resurs tako postaje potencijal; živa materija ili energija neovisna o svojoj unaprijed određenoj funkciji, odnosno prijemljiva takva kakva jest za kreativnu obradu.

Ironično, vraćajući se na etimološko određenje resursa, dolazimo do najprogresivnijeg i najobuhvatnijeg tumačenja toga pojma kao uspona i ponovnog izranjanja – svojevrsnoga preporoda ili resurekcije. Svako sljedeće izranjanje obogaćeno je djelićem novoga znanja, baš kao što kulturni i društveni konstrukti, ali i umjetnički pokreti, povijesno podrazumijevaju prevrednovanje i napredak. No, kako bi ljudski um mogao spoznati i usvojiti tako revidirana gledišta, nužno je restrukturirati cjelokupan čovjekov senzorij – a umjetnost to stoljećima čini na najuvjerljivije načine. Ona pritom ne robuje, kako bi se moglo učiniti, kakvoj utilitarnoj funkciji, nego vlastitim sredstvima otvara prostor za zamišljanje novih oblika postojanja i društvene organizacije.

MBZ u novim oblicima djelovanja

Sada kada je svijet više no ikad opterećen klimatskom krizom, koju usto prati izrazita društveno-politička nestabilnost, društvena netolerancija i snažne opozicije, umjetnost mora upotrijebiti sve svoje „resurse“ kako bi se izdigla iznad navedenih podjela i u tom pogledu izoštrila senzibilitet pojedinaca, ali i društva u cjelini. Muzički biennale Zagreb u potpunosti se priklanja načelima takve umjetnosti te će ista nastojati dosljedno održavati ne samo na programskoj nego i na produkcijskoj i organizacijskoj razini. U tom nastojanju krenut će dvama smjerovima: smjerom optimizacije suradnje u smislu održivosti, sve do razine smanjenja ugljičnog otiska samog festivala, te podržavanjem principa tolerancije, uključivosti i participacije, posebice na relaciji umjetnik – publika.

Kompozitor danas mora stati licem u lice s drugim čovjekom oko sebe. – Branimir Sakač

Naime, kao što serijalna tehnika skladanja otvara sivu zonu u crno-bijelom, dihotomnu prostoru zvuka i buke ili kao što musique concrète reciklira, odnosno posuđuje već postojeće elemente bilo kojeg materijala, tako će i Muzički biennale Zagreb nastojati na inovativan način ponovno upotrijebiti sva svoja umjetnička i neumjetnička sredstva, pritom osiguravajući zonu uključivosti između različitih kriznih polova, poput institucionalnog i nezavisnog, visokog i popularnog ili znanstvenog i umjetničkog.

Suvremena muzika mora u svoj krug ponovno privući mene, kao njenog slušaoca, kao njenog vjernog pratioca. Ja očekujem od nje da će mi reći nešto esencijalno, nešto bitno, o meni, o mome svijetu, o mojoj suštini i o mojoj slobodi, ali ne na kognitivan način nego na umjetnički način. Očekujem da će me privući, ohrabriti, uzdići. – Branimir Sakač

Nudeći pluralne perspektive navedenih tema; ekološki osmišljene umjetničke razmjene i rezidencije, kolaborativne pristupe, susrete umjetnika i znanstvenika u težnji reafirmacije STEM-a kao STEAM-a, izvedbe ili instalacije koje će reciklirati materijale s prethodnih izvedbi i služiti zajednici izvan okvira festivala i tako dalje, MBZ će sustavno poticati na propitivanje toga kako manipulacija meta- i pararazinama umjetničkog stvaranja utječe na izvođačku interpretaciju i samu srž djela. U tom kontekstu, umjesto da bude sine qua non, resurs će biti ulog u i zalog za ponovno promišljanje svijeta kao prostora slobode i napretka.

Jer ja, i svi mi, svaki slušalac, može samo u punoj slobodi svog ljudskog bića doživjeti umjetnost. – Branimir Sakač

Naposljetku, ateleološka priroda buke i sveprisutnost zvuka, odnosno njegova uključenost u najraznovrsnije dimenzije života koju su prije svih prepoznali suvremeni skladatelji – od pozadinske buke svijeta, šuma tjelesnih procesa, industrije i društva do manipulacije šumom i zvukom u suvremenoj glazbi – implicira to da se suvremena glazba u svojem umjetničkom postojanju nužno i podjednako isprepliće s prirodnim i društvenim procesima. Sukladno tomu, ona mora sustavno nadilaziti granice institucije, festivala, izvedbe i uopće početka i kraja kompozicije uz koju je vezana. Muzički biennale Zagreb kao temeljni i najdugovječniji punkt suvremene glazbe u Hrvatskoj u tom će smislu uvažiti mnogostrukost isprepletenih kategorija glazbe i zvuka, otvarajući ih trajnom dijalogu s vlastitom poviješću i svijetom uopće, kako za trajanja formalnoga programa, tako i izvan granica svoje bijenalne strukture.

Glazba, stara ili nova, sama za sebe nema smisla. Njome skladatelj otkriva do tada nepoznate predjele duha i iznova tumači smisao sveukupnog čovjekova postojanja. Ona, dakle, nije ukras, već važna društvena vrednota, što proizlazi iz njezina antropološkog djelovanja, iz sposobnosti obraćanja pluralizmu ljudske osobe, kako bi obogatila individualnost – najveću vrijednost svakog čovjeka. – Milko Kelemen

Načela na kojima se temelji ovaj proglas mogu se sažeti u točke prema trima kategorijama:

EKOSUSTAV KULTURNOG SEKTORA

razvijat ćemo produkcijsko-organizacijske prakse koje smanjuju ugljični otisak festivala (održivije metode putovanja, manje tiskovina, lokalna proizvodnja i certificirane sirovine, gostujući umjetnici iz inozemstva višestruko uključeni u festivalski program i sl.)
održavat ćemo lokalne i međunarodne programske i koprodukcijske suradnje u svrhu višestrukog izvođenja novonastalih djela, držeći na umu njihov budući rast i životni ciklus nakon festivala
prepoznajemo i njegovat ćemo svoju ulogu u očuvanju i distribuciji hrvatskog umjetničkog stvaralaštva i izvan festivalskog formata te samog trajanja festivala
kako bismo usporili ciklus kulturne proizvodnje, vrlo često samo i za jednu izvedbu, vodit ćemo se principima dugoročnih suradnji s umjetnicima, osiguravajući više vremena za kreativnost i eksperiment
nastojat ćemo umjetnicima omogućiti više vremena i infrastrukturnih resursa za umjetnička istraživanja koja ne vode nužno do konačnih ishoda niti konkretnih umjetničkih projekata, nego omogućuju razmišljanje o samoj umjetnosti ili razvoj tehnologije u istoj
oživljavanjem rjeđe korištenih zagrebačkih prostora ili njihovom prenamjenom u svrhu festivalskog programa trudit ćemo se ukazivati na potencijal za njihovo daljnje korištenje na lokalnoj kulturnoj sceni

KULTIVIRANJE OTVORENOSTI

želimo da MBZ bude platforma za raznolike glasove i inicijative koja njeguje jednakopravnost i uključivost
želimo da MBZ bude mjesto međugeneracijske i interkulturalne razmjene te mjesto susreta između publike, umjetnika, stručnjaka i drugih aktera suvremenoglazbene i uopće umjetničke scene
djelovat ćemo prema aktivnijem povezivanju institucionalne i nezavisne scene, smatrajući da obje predstavljaju paradigme naše kulture te da se njihovom interakcijom obogaćuje dinamika kulturnog i kreativnog prostora
nastavit ćemo biti festival usmjeren na rast i razvoj lokalne scene i zajednice, ali uvijek razmišljajući međunarodno – povezivanjem s aktualnim međunarodnim tekovinama i akterima te plasiranjem domaćih umjetnika na međunarodnu scenu
učinit ćemo dio festivalskih sadržaja digitalno dostupnim kako bismo demokratizirali pristup umjetnosti koju podupiremo

DIJALOG KOJI INSPIRIRA I EDUCIRA

smatramo da umjetnost, pa i ona najmanje “rječita” – glazba – može progovoriti o temama koje nadilaze njezine pretpostavljene okvire
promovirat ćemo viziju umjetnosti kao katalizatora promjene i inspiracije za osvještavanje i propitivanje čovjekove prirodne i društvene okoline
nastavit ćemo njegovati interdisciplinarnost programskog sadržaja i međusektorsku razmjenu znanja i vještina
prepoznajemo i isticat ćemo važnost razvoja tehnologije i njezine implementacije u umjetničke procese, procese produkcije, pa i samu izvedbu festivalskih programa
djelovat ćemo prema lokalnoj zajednici provođenjem projekata kreiranih uz i za njezine članove
kontinuirano ćemo njegovati edukativne i srodne diskurzivne programe koji se obraćaju raznim generacijama, uključujući njihove šarolike pozicije i interese
prepoznajemo i propagirat ćemo baštinu i povijest MBZ-a, uključujući sva iskustva, znanja i pamćenja vrijedne trenutke proživljene kroz nju, ali i generacije vjerne publike kao vrijedan alat, odnosno resurs za reinterpretaciju i refleksiju u svakom budućem izdanju MBZ-a
usmjerit ćemo sve svoje napore na to da program MBZ-a nastavi mladim generacijama posjetitelja i slušatelja otkrivati avanturu suvremene glazbe, inspirirajući u njima znatiželju i otvorenost za novo i neočekivano, eksperimentalno, kritičko te odvažno slušanje, gledanje, promišljanje i djelovanje.

Anamarija Žugić Borić

MBZ tim