Preminuo skladatej Silvio Foretić
Jučer nas je u 84. godini života napustio enfant terrible hrvatske suvremene glazbe, dugogodišnji član Hrvatskog društva skladatelja, Silvio Foretić.
U sklopu pretprograma prošlogodišnjeg izdanja MBZ-a, izvedena je njegova Semi-mono-opera, „semiopera semiseria” za jednog pjevača (tenora) i vrpcu u kojoj se autor poigrao idejom jedne od najvažnijih klasičnih formi – operom. Skladba je praizvedena na MBZ-u 1979., a 2023. godine, publika je imala priliku čuti djelo bijenalske baštine u novom ruhu.
Jedinstveni umjetnik čiji su znatiželja, hrabrost i talent pomicali granice i širili vidike ostalima. Bio je od onih rijetkih čija je cjelovitost umjetničke osobnosti neizbježno izazivala snažne reakcije, što mu je uvijek i bio cilj – angažiranom umjetnošću dotaknuti ljude, publiku. Nije „igrao po pravilima“, volio je provocirati, istraživati i stvarati i činio je to na visokoj umjetničkoj razini koja je uvijek iznova izazivala divljenje. Britkog humora, tople naravi i omiljen sugovornik, svojim je odlaskom ostavio beskrajnu prazninu. No, ostavio je i dubok trag, njegov stvaralački rad ostaje kao putokaz prema originalnim stremljenjima.
Rođen u Splitu u obitelji opernog tenora, Foretić je djetinjstvo i mladost proveo u Sarajevu i Osijeku. Za vrijeme studija radio je kao novinar, orkestralni glazbenik, baletni i operni korepetitor, operetni dirigent te kao pijanist i kućni skladatelj u satiričkom kazalištu Jazavac (danas Kerempuh). Diplomirao je kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 1965., studirajući u vrijeme početaka Muzičkog biennala Zagreb, koji je 1961. utemeljio njegov profesor Milko Kelemen.
Godine 1963. utemeljio je s Jankom Jezovšekom Ansambl za suvremenu glazbu s kojim do 1967. priređuje provokativne koncerte s ciljem suprotstavljanja konvencionalizmu i institucionalizmu u glazbi. Studij je nastavio kod vodećih avangardnih skladatelja na Visokoj školi za glazbu u Kölnu – kompoziciju kod Bernda Aloisa Zimmermanna i elektroničku glazbu kod Herberta Eimerta. Polazio je tečajeve kod Karlheinza Stockhausena te bio suradnik i asistent Mauricija Kagela, poznatog autora instrumentalnog teatra, sudjelujući u izvedbama njegovih djela. Od 1974. do 2006. godine predavao je na Visokoj školi Folkwang u Essenu i Duisburgu. Tamo je 1982. utemeljio ansambl fin de siècle – fin de millénaire, s kojim je u 12 godina priredio pedesetak koncerata suvremene glazbe.
Bio je jedan je od utemeljitelja i dugogodišnji predsjednik Hrvatske kulturne zajednice Colonia croatica u Kölnu. Nekoliko godina bio je član predsjedništva Kölnskog društva za Novu glazbu. Bio je umjetnički voditelj Glazbene tribine u Opatiji.
Godine 2021. dobio je nagradu Porin za životno djelo.
Foretić je među prvima u Hrvatskoj 1960.-ih prihvatio avangardne glazbene izričaje. Primjenjivao je najrazličitija glazbena sredstva i tehnike 20. stoljeća, koristeći se i tradicionalnim elementima, a nerijetko i trivijalnim, spajajući ih prema vlastitom nahođenju i potrebi u svojem glazbenom djelu. Osobito sklon vizualnoj akciji, stvarao je specifični oblik instrumentalnog teatra, nerijetko i sam sudjelujući u realizacijama vlastitih skladbi kao pijanist, pjevač ili dirigent. Njegovi se opusi najčešće temelje na vlastitim tekstovima u kojima je izražavao ironičko-kritički stav prema anomalijama suvremenog glazbenog života ili se zaokupljao aktualnim općeljudskim pitanjima poput ekoloških katastrofa i ratova. „Njegova kompleksna umjetnička fizionomija u kojoj se skladatelj nadopunjuje svestranim izvođačem i tekstopiscem razjašnjuje odnos između brige i veselja na jasno prepoznatljiv način: Veselje je doista reakcija na brigu, ali kao svjesno suprotstavljanje. Otuda u veselju, u humoru kojim odiše Foretićeva glazba, kiseli okus stvarnosti kojoj se angažirano ruga.”, zapisao je o njemu njegov prijatelj, akademik Nikša Gligo, prije dvadesetak godina. Nadamo se da sada skupa odmaraju.
Izražavamo iskrenu sućut obitelji, a informacije o posljednjem ispraćaju bit će objavljene naknadno.
Foto: glazba.hr/ Matej Grgić