Nakon prezentacije knjige održat će se okrugli stol u prostoru MBZ festivalskog hub-a na polukatu Kafića KIC-a.
Umijeće spektralnih grupa
Glazbena harmonija, kakvu danas poznajemo, vuče korijene iz 3 osnovna durska trozvuka – tonika, subdominanta i dominanta. Ovu strukturu glazbene harmonije nije čovjek izmislio već otkrio, jer ona jednostavno proizlazi iz fizičke strukture samog tona (“Harmonija I”; Fran Lhotka). Ton o kojoj ovdje govorimo je ton s cijelobrojnim harmonicima, što znači da su harmonici cijeli umnošci najniže frekvencije u spektru tona, koja se također naziva osnovnom frekvencijom. Ovu vrstu tona, s cjelobrojnim harmonicima, proizvode sva titrajuća tijela s fiksnim točkama na oba kraja (glasnice, stupac zraka u cijevi aerofona ili bilo koja vrsta kordofona). Vibrirajuća tijela s jednom ili nijednom fiksnom točkom proizvode tonove s iracionalnim harmonicima (sve vrste udaraljki uključujući zvona, zdjele, činele itd.). Ako je harmonijska struktura ovih instrumenata predaleko od sustava ugađanja onih s cjelobrojnim harmonicima, oni se uglavnom koriste kao disonantni efekti kao što se, na primjer, cijevna zvona koriste u orkestralnim partiturama. Upotrebom instrumenata s iracionalnim harmonicima može se također postići potpuno drugačija vrsta glazbe u kojoj predmet istraživanja nije harmonija nego ritmika, kao u tradicionalnoj glazbi nekih dijelova Indonezije, Gamelan na primjer.
Ali postoji li potpuno nova vrsta glazbene harmonije koja se temelji na iracionalnim harmonicima...?!
Knjiga "The Art of Spectral Groups - Irrational random intervals harmony doctrine - 9 steps before composing" detaljno opisuje iscrpnu studiju koju sam proveo kako bih stvorio praktičnu metodu pisanja mikrotonalne konsonantne (u širem smislu) glazbe za posebno odabranih 36 tibetanskih zdjelica. Metoda se sastoji od 9 koraka i može se primijeniti na apsolutno bilo koju vrstu zvuka, ali sam je kreirao posebno za tonove s nasumičnim iracionalnim harmonicima.