MBZ

Leksikon Cantus Ansambla

20/04 Utorak
 
HGZ
 
21h ONLINE KONCERT
Svečani koncert u povodu 20. obljetnice Cantus Ansambla
 
Dubravko Detoni: dolce furioso 
Martin Matalon: Trame VIII, za marimbu i ansambl
Antun Tomislav Šaban: Reminiscenca I i Reminiscenca II, za klarinet
Helena Skljarov: Solo, za ansambl, dirigenta i šah *
Fausto Romitelli: Green, Yellow and Blue
 
Cantus Ansambl
Ivan Josip Skender, dirigent
Marko Mihajlović, marimba
Danijel Martinović, klarinet
 
Ansambl:
Ana Batinica, flauta
Branko Mihanović, oboa
Danijel Martinović, klarinet
Emma Stern, klarinet
Žarko Perišić, fagot
Bank Harkay, rog
Vedran Kocelj, truba
Mario Šincek, trombon
Hrvoje Sekovanić, udaraljke
Marko Mihajlović, udaraljke
Darko Misirača, električna gitara
Mirjana Krišković, harfa
Srebrenka Poljak, klavir
Ivana Cvetkovski, harmonika
Viktor Čizić, klavijature
Martin Draušnik, violina I
Eva Mach, violina II
Tvrtko Pavlin, viola
Zita Varga, violončelo
Nikša Bobetko, kontrabas
 
 
 
Muzikologinja Sanja Raca o Cantus Ansamblu, na njihovoj web-stranici, piše:
„U njihovoj dvadesetogodišnjoj povijesti mijenjali su se solisti, dirigenti, dvorane, festivali, kontinenti, skladatelji, partiture, koncepti, ali ne i duhovna platforma – blisko nam 20. i aktualno 21. stoljeće. Sredina u kojoj je rođen Muzički biennale Zagreb (MBZ), kao Cantusov programatski i idejni nukleus, zanimljivo, nikada nije ozbiljnije promišljala o nekom obliku institucionaliziranog sastava, koji bi između dva festivala kontinuirano (p)održavao njegov nekonvencionalni, ponekad (i) avangardni puls. Moguće da je u glazbenom obilju osamdesetih suvremeni zvuk na pozornicama dostajao jednom u dvije godine, a u ratnim i poratnim godinama za takvu inicijativu nije bilo prostora. Ali, jest 2001. – Biennale je bio pred vratima sa spremnim repertoarom, a Zagreb je bio pun iskusnih (i mladih) muzičara. Tako je za trenutačnu prigodu inauguriran privremeni rezidentni ansambl, a do preuzimanja imena Cantus (lat. pjev) put je bio vrlo kratak. Zapravo nije bio „privremen“ - sudbina mu je od početka odredila stalnost i stabilnost, jer je bio tako poželjno dobar da je MBZ-ova iskrica samo zapalila vatru. Njihovo se poslanje nakon toga nastavilo,  a oni su „… ustrajali na pristupu u kojem predstavljanje nekad avangardne glazbe nije samo sebi svrhom, nego tek polazište za gradnju interpretacije“ (Trpimir Matasović, 2009.).
 
Ansambl nije nastao iz protesta, inata ili neke avanture, bio je jednostavno potreba. Osvojio je prostor bez konkurencije. Statusom je bio hrvatski prvijenac onda, kao i danas, a zovu ga „sastavom specijaliziranim za izvedbe suvremene glazbe“. Predstavljajući se prvi put na MBZ-u 2001.  ciklusom od četiri koncerta i deset praizvedbi, trasirao je sebi i (mladoj) publici smjer djelovanja, koji je emancipirao u sezoni 2006./2007. vlastitim ciklusom od šest koncerata (Cantus&Lisinski).  Konzistentnost mu održavaju članovi – sve te godine djeluje u gotovo istom postavu, oslonjenome na dvije peteročlane instrumentalne skupine, gudačku i puhačku. Izvedbeno tijelo povećavaju ili smanjuju, ovisno o literaturi koja se otima kanonskim formacijama i koja od glazbenika traži mnogostrukost tumačenja - koncertnoga, a nerijetko i scenskoga. Ciklus koji ih je etablirao na hrvatskoj kulturnoj sceni postao je istinska škola povijesti i suvremenosti Nove glazbe.“ (Sanja Raca)
 
LEKSIKON CANTUS ANSAMBLA
(svi članovi, sadašnji i bivši, dobili su „školski leksikon” na ispunjavanje - objavljujemo odgovore od onih koji su nam leksikon ispunili)
 
 
Berislav Šipuš (osnivač ansambla): Vodim ansambl 20 godina.
Nina Čalopek (producentica ansambla): Radim kao producentica ansambla od ožujka 2006. godine, stoga na neki intiman način i ja obilježavam svoj profesionalni jubilej, a upravo je i prvi koncert koji sam radila s ansamblom bio onaj u povodu 5. obljetnice ansambla, 24. travnja 2006. 
 
 
Eva Mach (violina): Sviram u ansamblu 2 godine.
Ivan Novinc (violina): Sviram u ansamblu 20 godina.
Martin Draušnik (violina): Sviram u ansamblu 20 godina.
 
 
Tvrtko Pavlin (viola): Sviram u ansamblu 17 godina.
Jasen Chelfi (violončelo): Sviram u ansamblu 17 godina. 
Zita Draušnik (violončelo): Sviram u ansamblu 6 godina.
 
 
Ana Batinica (flauta): Sviram u ansamblu nekoliko godina.
Iva Ledenko (oboa): Sviram u ansamblu od rujna 2020.
 
 
Danijel Martinović (klarinet): Sviram u ansamblu 20 godina.
Žarko Perišić (fagot): Sviram u ansamblu oko 8 godina.
 
 
Vedran Kocelj (truba): Sviram u ansamblu 20 godina.
Mario Šincek (trombon): Sviram u ansamblu 16 godina.
 
 
Filip Fak (klavir): Sviram u ansamblu 15 godina.
Srebrenka Poljak (klavir): Sviram u ansamblu od početaka: Od 2003. sam i stalna članica ansambla – mislim da isprva nisu uvijek isti glazbenici svirali u Cantusu, a 2003. je postalo jasno da je bolje  imati stalni sastav. Te 2003. imali smo radionicu na Visu, zajedno smo radili na suvremenim skladbama i izvodili ih, a rezidentni skladatelj bio je Nicola Sani. Tu su negdje i počeci stalnog sastava ansambla. 
 
 
1. Najdraži trenutak na pozornici bio mi je:
Berislav Šipuš (osnivač ansambla): Dvorana „Glenn Gould“ U Torontu; Velika dvorana Kineske Nacionalne opere u Bejingu; Les invalides u Parizu; koncert u povodu 10 godina utemeljenja Cantus anambla (KDVL); praizvedba baleta Air u HNK u Zagrebu; praizvedba Osorskog plača u Katedrali Marijina uznesenja u Osoru...
Nina Čalopek (producentica ansambla): Mnogo je dragih trenutaka, prekrasnih i važnih koncerata i projekata, nezaboravnih uspomena, anegdota s turneja i gostovanja, vrijednih profesionalnih poznanstava i još vrednijih prijateljstava, međutim upravo je taj zbroj doživljaja i iskustava ono što nosim sa sobom, ono što je postalo dio mene i zbog čega se zaista i osjećam kao dio ovog benda. Ako moram izdvojiti samo jedan, onda je to moja prva turneja, u jesen 2006., kada je ansambl gostovao s četiri koncerta u Švedskoj u sklopu projekta Musical Links, a ja sam se kao mlada neiskusna početnica morala inicirati i čeličiti na samom, i to stranom, terenu te vrlo brzo i spretno uklopiti u princip rada, prepoznati i odgovoriti na potrebe i zahtjeve, a pritom sam se u tom izazovu osjećala odlično.
Eva Mach (violina): Uvijek su to trenutci zajedničke inspiracije.
Ivan Novinc (violina): Nastup u Maloj dvorani Lisinski u kompoziciji Mauricia Kagela - Balet za neplesače.
Martin Draušnik (violina): Ligetijev Violinski koncert 31.01.2011. (imao sam čast odsvirati hrvatsku praizvedbu).
Tvrtko Pavlin (viola): Kad sam uz sviranje mogao pokazivati i svoj pjevački talent.
Jasen Chelfi (violončelo): Uvijek navečer na koncertu.
Ana Batinica (flauta): Možda koncert na Svjetskom meetingu saksofonista u Zagrebu, ne tako davno.
Iva Ledenko (oboa): Kad smo otvorili novu sezonu, 2020./2021., prvi koncert ansambla nakon višemjesečnog izbivanja s koncertne scene zbog pandemije. 
Danijel Martinović (klarinet): Svaki susret sa zadovoljnim skladateljem nakon izvedenog djela. 
Žarko Perišić (fagot): U Kneževom Dvoru u Dubrovniku, kada smo izveli komornu verziju Mahlerove 4. simfonije. Sjajna izvedba svih članova ansambla!!
Vedran Kocelj (truba): Program „Cantus pleše“
Mario Šincek (trombon): Kada sviramo praizvedbe, to smatram bitnim i to su super trenutci u ansamblu. A bilo je tu i plesa, baleta, sviranja na čašama….
Filip Fak (klavir): Naša prva izvedba 4. simfonije Gustava Mahlera, u osorskoj katedrali, u sklopu Osorskih glazbenih večeri.
Srebrenka Poljak (klavir): Koncert koji smo održali 8.2.2010., Cantus i ples, jer smo plesali, u djelu Kontra-danse Mauricija Kagela. Mala dvorana, MDVL, bila je dupkom puna, a doživjeli smo i ovacije publike.
 
2. Najteži trenutak na pozornici  bio mi je:
Berislav Šipuš (osnivač ansambla):  .......JOŠ NIJE DOŠAO.....
Nina Čalopek (producentica ansambla): Najteži trenutci uvijek su samo dio svladavanja radnih procesa i zadataka, zaboravljaju se čim je radna slagalica riješena.
Eva Mach (violina): Trenutci nesigurnosti ili razilaženja u samoj izvedbi između članova ansambla, ali to se u Cantusu zaista rijetko događa.
Ivan Novinc (violina): Nastup u Meksiku u kompoziciji za violinu, klavir i set udaraljki.
Martin Draušnik (violina): Nastup u sklopu MBZ-a kada sam svirao solo kompoziciju za violinu i kazetofon. To je funkcioniralo tako da sam stisnuo record i krenuo svirati. Nakon toga sam morao premotati vrpcu i svirati duo sa samim sobom iz nedavne prošlosti. Kompozicija je imala užasno puno pauza, a akordi su morali zvučati istovremeno. S tim sam se pošteno namučio!
Tvrtko Pavlin (viola): Izvođenje kompozicije PIERREA BOULEZA - Čekić bez gospodara.
Jasen Chelfi (violončelo): Uvijek nedjeljom ujutro, na probi.
Zita Draušnik (violončelo): Na MBZ-u 2017. godine kada smo svirali u sklopu
natjecanja kompozitora. Bilo je zahtjevno u smislu „mentalnog prešaltavanja“.
Ana Batinica (flauta): Isti kao i najdraži.
Iva Ledenko (oboa): Nastup na Biennalu 2017., kad smo izvodili video operu An Index of Metals Fausta Romitellija jer dotad nikad nisam izvodila nešto tako kompleksno te mi je to zaista bio izazov.
Danijel Martinović (klarinet): Ne na samoj pozornici, ali smrt L. Brewaeysa silno me  ražalostila. 
Žarko Perišić (fagot): Nikada!! S ansamblom je uvijek zabavno i opušteno. 
Vedran Kocelj (truba): Kašnjenje kolega.
Mario Šincek (trombon): Ima noćnih mora, kada, recimo, ne dođu instrumenti na vrijeme, ali to se događa. Puno je više dobrih sjećanja, nego teških.  U svim skladnim ansamblima ima i smijeha i suza, ali ipak smo svi tu zbog iste stvari.
Filip Fak (klavir): Kad sam na jednom koncertu u Beču „svirao bez instrumenta“ - Cantusovci će znati na što mislim! Drugi najteži: izvedba Ligetijevog Klavirskog koncerta (za što vjerujem da nije potrebno posebno pojašnjenje). 
Srebrenka Poljak (klavir): Zapravo su teže pripreme od koncerta, ponekad treba vježbati i 6 mjeseci kako bi se djelo pripremilo, na primjer za Stockhausenovo djelo Kontrapunkte. Također, na jednom sam koncertu svirala i Bartókov Koncert za dva klavira i jedno Kurtágovo djelo, u kojem nisam imala solističku ulogu, ali sam se oko njega baš namučila.
 
3. Sviranje u Cantus Ansamblu meni znači:
Berislav Šipuš (osnivač ansambla): Sigurno polovica mene samog, kao ljudskog bića i kao umjetnika.
Nina Čalopek (producentica ansambla): Rad s Cantus Ansamblom meni znači moj profesionalni put i odrastanje.
Eva Mach (violina): Meni, kao mladoj glazbenici, znači muzički razvoj i rast u svijetu suvremene glazbe.
Ivan Novinc (violina): Otkrivanje novih horizonta.
Martin Draušnik (violina): Volim svirati u ansamblu zbog opuštene, i s obzirom na 20 godina postojanja, familijarne atmosfere. Najvažnije od svega je da nas to nikada ne sprečava u pripremi izvrsnih koncerata.
Tvrtko Pavlin (viola): Odmak od sviranja u orkestru.
Jasen Chelfi (violončelo): Širenje vidika, upoznavanje novog.
Zita Draušnik (violončelo): Uvijek veliki izazov, ali i gušt. Vrlo je opuštena i familijarna atmosfera i baš zbog toga ansambl skladno funkcionira.
Ana Batinica (flauta): Upoznavanje svijeta iz perspektive suvremenih kompozitora.
Iva Ledenko (oboa): Mogućnost za napredak, učenje o sebi i drugima kroz izvedbe.
Danijel Martinović (klarinet): Izazov i susret s novim.
Žarko Perišić (fagot): Biti u dodiru s novim skladbama, kao kada opipavate bilo duha vremena u kom se živi!
Vedran Kocelj (truba): Život sa svojim vremenom i glazbeni izazov. 
Mario Šincek (trombon): Glazbu dijelim na dobru i lošu, a ne na zabavnu, klasičnu i jazz. I kada mi je ponuđeno mjesto u ansamblu, objeručke sam ga prihvatio jer se i sam bavim Novom, eksperimentalnom glazbom za trombon.
Filip Fak (klavir): Prvenstveno suradnju sa sjajnim muzičarima i zanimljiv program, ali i mnogo zabavnog druženja, osobito na turnejama i gostovanjima.
Srebrenka Poljak (klavir): Sve – jer ništa drugo u glazbenom izvodilaštvu nije mi toliko interesantno kao to što radimo s Cantusom. Naročito mi je važno to što se bavimo glazbom živih skladatelja, onih s kojima možemo komunicirati. Glazbom ljudi koje poznajem, s kojima idem na kavu, a ponekad dolaze i autori iz inozemstva koje možemo pitati kako su zamislili ovaj ili onaj dio. Beethoven i Chopin su nasljeđe, no to svi sviraju i znaju, iako i u njihovim notama ima grešaka i bilo bi dobro da ih možemo pitati kako su nešto zamislili. Nekada je bilo normalno da glazbenici prvenstveno izvode glazbu suvremenika, to smo poslije izgubili pa donekle vratili. Zanimljivo je i da sam ponekad jedina na svijetu koja svira neko djelo! A inače ima sada i drugih, ima i boljih, ali nema puno pijanista koji tu glazbu mogu proučiti, sve te slojeve, naučiti ih, a ujedno svirati i u ansamblu. U Cantusu imam priliku i za solistički rad i za „blendanje“ u ansamblu. Suvremena glazba je „skup sport“, notni su materijali skupi, a ja ovako imam priliku dobiti sve te važne note – na mail! I proučiti sve te teško dostupne partiture. I fantastično mi je što mogu izvoditi svježe napisanu glazbu, zna se dogoditi da skladatelji mijenjaju i nadopisuju djelo na zadnjim probama, ma to mi je fantastično. Izvođenje suvremene glazbe mi je, uz predavanje na Muzičkoj akademiji, najzanimljivije čime se bavim. Ne mogu si zamisliti život bez Cantusa!
 
4. Najdraža turneja/gostovanje? 
Berislav Šipuš (osnivač ansambla): Turneja u Kinu i Kanadu zato što smo izveli na toj turneji 14 partitura i skladbi hrvatskih skladatelja suvremene glazbe svih generacija.
Nina Čalopek (producentica ansambla): Već spomenuta četiri koncerta u Švedskoj zato što je to bila moja prva turneja s ansamblom, ali ne mogu se ni ne sjetiti Kine ili Kanade 2008. godine.
Eva Mach (violina):  Na Osorskim glazbenim večerima 2019. zbog posebne atmosfere i dobre energije na samom koncertu, ali i tijekom cijelog zajedničkog boravka i druženja na tom gostovanju. 
Ivan Novinc (violina): Turneja u Kanadi.
Martin Draušnik (violina): U Kanadi 2014. zato što smo imali intenzivnu i dinamičnu turneju s puno koncerata i proba, a između toga smo se dosta družili kao ansambl. Na toj turneji doživjeli smo dosta neobičnih situacija o kojima još i danas govorimo. Sjećam se koncerta u Montrealu koji je završio u 22 sata. Nakon toga smo sjeli u auto i vozio sam gudački kvartet ansambla u Toronto. To je trebao biti put od 4 sata koji se pretvorio u cjelonoćno putovanje zbog ogromne snježne mećave (tu noć je New York bio zatrpan snijegom, nas je zahvatilo puno manje). U Toronto smo stigli u 6 ujutro. Odspavali 2 sata i zatim krenuli na koncert koji je, naravno, bio jedina matineja na turneji… Tvrtko Pavlin je bio budan uz mene cijelu noć i svako malo mi je tutnuo Bajaderu u ruke kad je vidio da sam na rubu da zaspim… 
Tvrtko Pavlin (viola): KANADA zato što smo se uz odličnu svirku uspjeli dobro i zabaviti.
Jasen Chelfi (violončelo): Kina i Kanada.
Ana Batinica (flauta): Milano, zato što Talijani imaju najbolju kuhinju.
Iva Ledenko (oboa): Na festivalu na Osoru 2019. zato što je to bilo moje prvo gostovanje.
Danijel Martinović (klarinet): Put oko svijeta zato što u ovom trenutku takvo što izgleda potpuno nestvarno.
Žarko Perišić (fagot): Kanada:Toronto, Ottawa, Montreal. 
Vedran Kocelj (truba): Kina-Kanada.
Mario Šincek (trombon): Kina-Kanada, išli smo iz Pekinga u Vancouver preko Pacifika. A u Kini je bilo zanimljivo vidjeti njihove odlične festivale suvremene glazbe.
Filip Fak (klavir): U Narodnoj republici Kini zato što smo dočekani na zaista impresivan način (ujedno, bio je to moj prvi kontakt uživo s kineskom kulturom, koja je na mene ostavila dubok dojam). 
Srebrenka Poljak (klavir): Volim sva naša gostovanja jer je atmosfera u ansamblu opuštena, a na turnejama odlazimo zajedno i jesti, zabaviti se. Super je svirati tešku glazbu u opuštenom ansamblu: djela su teška, možda je skladatelj u publici, ali je atmosfera u ansamblu dobra pa se opustim i sviram bolje nego što bih inače, dođem i do 95% svojih mogućnosti, što je stvarno visoko za izvedbu uživo.
 
5. Projekt koji mi je ostao u osobitom sjećanju:
Berislav Šipuš (osnivač ansambla): Naš prvi koncert u inozemstvu, u Konzerthausu u Berlinu, te praizvedba baleta Air Krešimira Seletkovića u HNK u Zagrebu.
Nina Čalopek (producentica ansambla): Izvedba djela An Index of Metals Fausta Romitellija na MBZ-u 2017. godine.
Ivan Novinc (violina): Radionice na Visu i u Grožnjanu.
Martin Draušnik (violina): Ligetijev koncert. Izgleda da sam dosta centriran na sebe…:D 
Tvrtko Pavlin (viola): Glazbena radionica na Visu.
Jasen Chelfi (violončelo): Cantus teatar, Schoenbergov Pierrot Lunaire.
Ana Batinica (flauta): Schoenbergov Pierrot Lunaire.
Iva Ledenko (oboa): Već spomenuti koncert na Biennalu 2017., izvedba video opere An Index of Metals Fausta Romitellija.
Danijel Martinović (klarinet): Pierrot Lunaire (MBZ u ZKL-u).
Žarko Perišić (fagot): Opera MEDVJED, skladatelja Williama Waltona. Prava „Ekstravaganza u jednom činu“ prema riječima samog autora. Izvrsni solisti i sjajna izvedba na Osoru. 
Vedran Kocelj (truba): Balet Air K. Seletkovića. 
Mario Šincek (trombon): Puno nam znači kada sviramo neko novo djelo, ne samo hrvatsko, nego i kada strani skladatelji pišu baš za nas.
Filip Fak (klavir): Koncert s djelima Johna Cagea, odnosno izvedba njegova Klavirskog koncerta pod ravnanjem maestra Martinollija d'Arcya u sezoni Cantus ansambla 2012/2013 u MD Lisinski. Ta izvedba je za mene osobno – zbog spektakularne slobode koje to djelo pruža izvođaču - bila najkreativnija i najuzbudljivija!
Srebrenka Poljak (klavir): Bio je to svakako naš već spomenuti ples. I posebno volim to što Ansambl podupire naše mlade skladatelje, u Hrvatskoj i u svijetu. Volim vidjeti kako se razvijaju: baš sam pratila razvoj opusa Tomislava Olivera, od najranijih dana do izgradnje vlastitog stila. Ali za mlade je važno da im se djela izvode i mi im u tome pomažemo.
 
6. Od reakcija publike i slušatelja najviše pamtim:
Berislav Šipuš (osnivač ansambla): Pljesak koji nije prestajao nakon praizvedbe Osorskog plača u Osoru 2012. godine ... i šok i nevjericu slučajnog slušatelja kojeg je u Visu, 5.8.2002. godine grubo probudila naša proba... jadan čovjek....