MBZ

OTVORENJE 31. MBZ-a

18/04 Nedjelja 20 h HGZ, Velika dvorana koncert bez publike (prijenos koncerta na HTV-u)
Milko Kelemen: Koncertantne improvizacije
Gordan Tudor: concerto scosso*
Ruben Radica: Lirske varijacije
Stanko Horvat: Perpetuum mobile
Frano Parać: Dva stavka za gudače
 
 
 
Otvorenja uglednih glazbenih festivala uvijek nose određenu težinu: odvijaju se u najreprezentativnijim prostorima, uz mnoštvo uzvanika, a na njima se često izvode raskošne produkcije. Međutim, uz pandemiju i poslijepotresne okolnosti u kakvima Zagreb živi, ne začuđuje što su za otvorenje jubilarnog, 31. MBZ-a odabrani manji koncertni prostor kakav je Hrvatski glazbeni zavod te Zagrebački solisti, komorni gudački ansambl čije je djelovanje neraskidivo povezano kako s HGZ-om, tako i s Muzičkim biennalom Zagreb. Ovo otvorenje na neki način ima i snažno simboličko obilježje: zgrada HGZ-a, od 1876. u vlasništvu istoimenoga društva ljubitelja glazbe, teško je oštećena u prošlogodišnjem zagrebačkom potresu i donekle sanirana s pomoću donacija. Otvorenjem će se zaslužena pozornost usmjeriti na dvoranu koju mnogi smatraju koncertnim prostorom s najboljom akustikom u gradu.
 
 
Odabir prostora i izvođača za svečano otvorenje
 
„U HGZ-u održani su bezbrojni bijenalski koncerti, pa se učinio logičnim izborom za otvorenje na šezdesetu obljetnicu festivala. Pod novim vodstvom HGZ je u zadnjih nekoliko godina dobio svježu, pozitivnu energiju te sam htjela podržati njegovo moderno i novo lice. Naručili smo i posebnu instalaciju koja će na neki način biti dar MBZ-a Hrvatskome glazbenom zavodu. Kad mi je bilo sedamnaest godina, odlučila sam da ću postati skladateljica upravo u HGZ-u, nakon što sam za dan Glazbene škole Blagoja Berse dirigirala vlastitu kompoziciju školskom zboru i orkestru i prvi put osjetila skladateljski uspjeh na pozornici. Toga se uvijek sjetim kad kročim u Veliku dvoranu. Mislim da sve hrvatske glazbenice i glazbenici imaju snažno osobno iskustvo s tim prostorom i da s njime osjećaju povezanost.
Zagrebački solisti dio su programa MBZ-a od njegovoga prvog izdanja 1961. godine. Ostali su usko povezani s Festivalom i s hrvatskim skladateljima čija djela redovito uklapaju u svoje rasporede. Riječ je o ansamblu koji predstavlja tradiciju hrvatske glazbe i stoga se na dan otvorenja savršeno uklapaju u program, dok istodobno donose kontrast u usporedbi sa Black page Orchestra koji će nastupiti nakon njih.“  - Margareta Ferek-Petrić 
 
 
Kelemen, Tudor, Radica i Parać
 
                            
 
Koncert otvorenja započet će djelom osnivača Muzičkog biennala Zagreb, Milka Kelemena (1924. – 2018.). Koncertantne improvizacije (1955.) za gudače jedno su od njegovih najizvođenijih djela koje plijeni lakoćom, razigranošću i nenametljivom polifoničnošću. 
 
Saksofonist i skladatelj Gordan Tudor (1982.)  concerto scosso / Potreseni koncert napisao je početkom ove godine na narudžbu MBZ-a, a posvetio ga je Zagrebačkim solistima. „Koncert sam započeo skladati dan nakon što je razorni potres pogodio Sisačko-moslavačku županiju. Njime sam na neki način htio odati počast žrtvama izbjegavajući patetiku i pretjerano rekvijemiziranje. Koncert je klasičnog oblika, sastavljen od triju dijelova. Prvi je dio zamišljen kao blagi remix ʻstareʼ glazbe, drugi je dio (quasi) jazz balada, a treći je dio gotovo klasični rondo”, napisao je Tudor o jedinoj praizvedbi s rasporeda.
   

     
 
Popis učitelja Rubena Radice (1931.) nalikuje na imaginarnu listu tko je tko u europskoj glazbi 20. stoljeća: tu su Milko Kelemen, Olivier Messiaen, René Leibowitz, Pierre Boulez, Henri Pousseur i György Ligeti. Pod njihovim utjecajem, a posebno pod utjecajem Leibowitza, Radica je izgradio skladateljski stil s fokusom na ekspresivnosti i boji zvuka. Lirske varijacije za gudače napisao je 1962. godine. 
 
Dugotrajna suradnja Frane Paraća (1948.) sa Zagrebačkim solistima rezultirala je brojnim skladbama, a neke od njih imaju antologijski status. Dva stavka za gudače (2019.) posljednje je u nizu njegovih djela posvećenih Solistima, a napisao ga je u povodu 65. obljetnice postojanja ansambla.
 
 
Ista dvorana, isti ansambl, ista skladba – 50 godina kasnije
 
 
Stanko Horvat (1930. – 2006.) autor je jedinstvenog opusa gotovo romantičarskog ugođaja, u kojem je uravnotežio avangardna stremljenja svojeg vremena i vlastitu glazbenu estetiku. Njegov Perpetuum mobile (1970.) na rasporedu ovoga koncerta nije se našao nimalo slučajno: prije pedeset godina praizveli su ga upravo Zagrebački solisti u sklopu MBZ-a 1971., u dvorani Hrvatskoga glazbenog zavoda.
 
Zagrebački solisti jedan su od najdugovječnijih i najuglednijih hrvatskih komornih ansambala. Osnovani su 1953. godine u okviru Radio Zagreba pod umjetničkim vodstvom Antonija Janigra. Neprekidno djeluju već više od šezdeset godina te je iza njih gotovo 4000 koncerata na svim kontinentima. Repertoar im pokriva raspon od baroka do suvremene glazbe, a posebnu pozornost posvećuju izvedbama djela hrvatskih skladatelja. Od 2012. godine koncertni je majstor Zagrebačkih solista Sreten Krstić, ujedno i koncertni majstor Münchenske filharmonije.