Osvrt na 26. MBZ – odlomci iz teksta Donate Premeru, za časopis Muzika Klasika

„Poslije 50 godina, tijekom deset dana (između 7. i 17. travnja) osim tri strana orkestra i sporadičnih gostiju, svi ostali izvođači bili su domaći: orkestri (ZF, Simfonijski orkestar HRT / Tonči Bilić, zbor i orkestar Muzičke akademije / Mladen Tarbuk, Zagrebački solisti, Cantus ansambl, Big Band HRT), operni i baletni ansambli, komorni sastavi i brojni solisti, potvrdivši najviši nivo u predstavljanju zahtjevnog i raznolikog suvremenog repertoara najšire provenijencije. (…) Pored spomenutih domaćih orkestara, ugledni gosti: Plovdivska filharmonija iz Bugarske/Dian Tchobanov, Filharmonija iz Wroclawa iz Poljske i Orkestar zaklade veronske Arene, obogatili su ovu značajnu svečanost, a iz Slovenije došao je ansambl za Novu glazbu MD7 sa odličnim dirigentom-gostom Stevenom Loyom i ansambl Zeitkratzer sa svojim neponovljivim pijanistom Reinholdom Friedlom. Teško je izdvojiti nekoga od domaćih izvođača, ali treba istaknuti nove sastave sačinjene od naraštaja koji su se već afirmirali, kao perkusionisti biNg bang pod vodstvom izuzetnog Igora Lešnika, kvartet saksofona New SAX 4 – pored svjetski poznatog Zagrebačkog kvarteta saksofona kao i kvartet tuba XL.“

„Istovremeno, u Zagrebu su održani i Svjetski dani nove glazbe (10.-15.travnja) u organizaciji Međunarodnog društva za suvremenu glazbu ISCM-WNMD sa simpozijem, a u suradnji sa predstavnicima svih Muzičkih informativnih centara svijeta (MIC). (…) Prema ocjeni žirija ovogodišnji dobitnik (ISCM-IAMIC) natjecanja (za najboljeg mladog skladatelja) je tajlanđanka Chiu-Yu Chou (1981), a njezin ‘Prvi gudački kvartet’ maestralno je svirao zagrebački kvartet Song. A moj komentar glasi: ‘Da li smo izgubili bitku, mi u Europi s našom tradicijom, koju su tako hrabro preuzeli mladi s Istoka i bolje savladali?’ Ili je to rezultat globalizacije?' (…) Na zatvaranju Svjetskih dana nove glazbe slušali smo i kompoziciju prošlogodišnje dobitnice u Sydneyu, australke Katje Beaugeais koju je svirao možda najupečatljiviji ansambl Zeitfluss iz Graza sa dirigentom Edom Mičićem, a klarinetist Davorin Brozić je u djelu Golubica mira –Homage a Picasso (Komorni koncert za klarinet i orkestar) Beneta Casablancasa (1956) otkrio najimpresivniji zvuk svih proteklih dana.“

 „Biennalska premijera bio je i Koncert za rog i orkestar Kžištofa Pendereckog (poslije Bremena 2009) sa senzacionalnim solistom Radovanom Vlatkovićem, a kao hommage nedavno preminulom Giampaolo Coralu (1944-2011) talijanu, čestom gostu na zagrebačkom biennalu, čulo se više njegovih ostvarenja.“

 „Osječki HNK predstavilo je operu Kraljevi i konjušari Sanje Drakulić - u odličnoj režiji, scenskoj postavi, kostimima, s orkestrom i pjevačima, ali ne i sa fokusiranim muzičkim pristupom autorice ovom uistinu zanimljivom projektu. Riječki HNK je prikazao operu-bajku Šuma Striborova Ivane Brlić-Mažuranić s veoma dobrom glazbom Ivana Josipa Skendera, u kojoj je dramaturgija izgubila konce sižea i gledatelje prepustila vizualnim efektima - što je propust na drugi način. Balet Zovem se Nitko postavljen u Varaždinu na veoma zanimljivu elektronsku glazbu Frane Đurovića, prvih pola sata, u oba smjera bio je jasan, kao ideja i glazba, sa veoma elastičnim mladim plesačima, ali se u drugom djelu izgubila nit vodilja, glazba se bez unutrašnjeg razloga ponavljala sa, doduše, spretno dodanim zvukom tradicionalnih instrumenata i dominacijom klavira, te smo se upitali zašto? Odličan početak nije vodio jasnijem kraju -nema potrebe za naracijom- ali nas nije doveo do nekog zaključka prema naslovu, a koreografija je lutala bez cilja. Svečano zatvaranje 26-og MBZ odigralo se na sceni HNK u Zagrebu. Bio je to balet Air sa odličnom glazbom Krešimira Seletkovića (kombinacija elektronske glazbe s klasičnim instrumentarijem) koju je izvodio izuzetan ansambl Cantus sa svojim osnivačem i dirigentom, kompozitorom Berislavom Šipušem - proslavljajući ujedno i 10. godišnjicu postojanja! Senzacionalni su bili i scena i upečatljivi kostimi, vizualni efekti (sa videom), svjetlo, temperamentni i virtuozni plesači koji su u neprekinutom nizu od 13 mini scena, ne kao klasičan baletski divertisman, iznosili apstraktnu asocijaciju na potrebu disanja, žudnju za ‘zrakom’ kao znakom života, borbe dobra i zla (na momente nam se činilo da su to slavni ‘bijeli i crni labud’ sa zlim čarobnjakom) i, sve je bilo savršeno! Koreograf je, uvjereni smo, dobio više i bolje od ovog ansambla od očekivanog.“

 „(…) kako jubilarna tema festivala glasi MIRABILIA MEMORABILIA - bilo je to Čudesno podsjećanje na sve što smo od početka MBZ iskusili i doživjeli.“