Maršal prekjučer praizveden, večeras zasad jedina repriza

U srijedu, 25. svibnja, igrom sudbine na rođendan Josipa Broza koji se nekoć slavio kao Dan mladosti, naknadno je praizvedena opera Maršal Silvija Foretića u koprodukciji MBZ-a i HNK Split, koja na komičan i publici prijemčiv način ismijava naslijeđe bivšeg režima.

U šarolikoj partituri kroz osobni umjetnički izraz skladatelj je provukao širok splet lajtmotiva od partizanskih koračnica, internacionale i pionirskih pjesmica, preko mjuzikalskih songova, sve do tema iz Wagnerovih opera. Unatoč bolesti jedne od pjevačica, mezzosopranistice Terezije Kusanović, zbog čega su izbačeni ulomci s Majkom, djelo je zadržalo smislenost i sadržajnost.

Evo što navodi T-Portal:

"Autor Silvio Foretić je izjavio da je zadovoljan praizvedbom. Ivo Brešan, koji je također nazočio praizvedbi, rekao je kako je 'Maršal prva opera u svijetu koja je nastala po jednom originalnom filmu'.

Vršitelj dužnosti intendanta splitskog HNK Duško Mucalo je kazao kako je praizvedba sasvim slučajno izvedena 25. svibnja, na negdašnji Dan mladosti. 'Na 25. svibnja bili su slobodni svi protagonisti, te smo zato na taj dan upriličili praizvedbu Maršala', kazao je Mucalo.

Redatelj Mario Kovač smatra kako se opera 'Maršal' gorko smije nasljeđu koje je Tito ostavio iza sebe. 'Ova se opera smije ideološki zaluđenim pojedincima koji žive u 'boljoj' prošlosti, smije se novopečenim bogatašima koji su snove jednog naroda o demokraciji i pravdi pretočili u svoje novčanike, smije se nama koji smo, klackajući između komunizma i kapitalizma, odabrali najgore od oba sustava i pretvorili Lijepu Našu u tablu za popularnu društvenu igru Monopoly na kojoj pobjeđuju samo oni koji se 'snađu' i koji nemaju obzire i skrupule', kazao je Kovač. "

A evo što kaže glazbeni kritičar Jutarnjeg lista Branimir Pofuk:

Glazba Silvija Foretića s “revolucionarnom” baletnom slikom (odlična koreografija Snježane Abramović Milković na tango-Internacionalu), dva velika zborska finala na kraju svakog od dva čina, prvomajskom paradom i završnom poukom u maniri najboljeg mjuzikla, razveselila je kazalište i skupa sa svim izvođačima predvođenima maestrom Ivom Lipanovićem zaslužila ovacije.

Uz persiflaže i mutacije svima prepoznatljivih glazbenih motiva revolucije i kulta maršala Tita, Foretić je do suza nasmijavao i glazbeno obrazovaniju publiku ubacivanjem doslovnih Wagnerovih citata iz Tristana i Lohengrina, ili, pak, posprdno obrađenim motivom Dies irae uz koji pogrebnika dovode na saslušanje u policiju.

Osim što bi svakako morala na hrvatsku turneju, ova bi predstava, uz malo menadžerske umješnosti, sigurno bila dobrodošla, razumljiva i ljekovita na pozornicama svih postkomunističkih tranzicijskih zemalja.

Večeras je zasad jedina planirana repriza opere.