Igra s vremenom sinoć u Gavelli

Riječ je o operi, kako sam autor navodi, nenarativnog karaktera koja osim naziva nema nekih konkretnih poveznica s uobičajenom predodžbom te glazbeno-scenske forme.

Ansambl i ''glavna'' vokalna solistica nalaze se na pozornici, dok su ostala četiri solista, koji tvore svojevrsni komorni zbor, raspoređeni na četiri strane kazališnog gledališta, okružujući publiku. Samo djelo je nastalo u suradnji s dvojicom videoumjetnika, Johnom Stuartom, inače arhitektom, i Jacekom Jerzyjem Kolasinskim, te pjesnikom Campbellom McGrathom, koji je napisao libreto. Kako navodi Garcia, cilj njegove opere je potpuno prekinuti predodžbu o protjeku vremena, a svojom glazbom on se uistinu igra tom idejom. Osim toga, video uratcima nastoji postići da svaki gledatelj, putem vlastitih referenci na video projekcije, samostalno proživi sve elemente opere.

Deset video uradaka koji se izmjenjuju izvrsno prate Garcijinu glazbu, koja je vrlo tromog i sporog karaktera, dugačkog daha i naizgled monotona, ali opet nimalo dosadna. Zvučni spoj elektronike i ansambla na sceni je ujednačen, a silna ponavljanja i prelijevanja zvuka u velikim valovima lagano mogu predočiti prelazak u trans. Glavnu okosnicu kontrasta čine upravo video brojeve dvojice različitih autora, što je, dakako, i vidljivo. Stuart je radio sve parne, a Kolasinski sve neparne, tako da se u parnima daju raspoznati jasne geometrijske strukture, dok su neparni video brojevi više akcijski i narativnog karaktera. I Stuart i Kolasinski su unutar sebe kontarsni, a završni video svakoga napravljen je kao svojevrsni zaključak na ove prethodne.

Transcending Time, ima vrlo jasnu formu luka, koja se vrlo lako može razabrati već prilikom prvog slušanja. Zvučni efekti koje proizvodi ansambl, zajedno za svim vokalnim solistima čine glazbu jednostavno logičnom i omogućavaju da cijeli prostor bude ispunjen zvukom, a kruženje pjevača po gledalištu dodatno stimulira taj efekt popunjenosti.

Uspješnosti ovog djela, koje je svoju praizvedbu doživjelo upravo jučer u Gavelli, pridonjeli su izvrstan Cantus ansambl, mezzosopranistica Martina Gojčeta Silić, vokalni solisti Monika Cerovčec, Martina Matić Borse, Neven Mrzlečki i Goran Jurić, koje je vrlo staloženo, ali dovoljno sugestivno sve ''na okupu'' držao maestro Mladen Tarbuk.