Big Band Hrvatske radiotelevizije, to jest njegova preteča, Plesni orkestar Radio Zagreba, osnovan je u sezoni 1946./47. za potrebe Radija i sastavljen od najboljih glazbenika iz nekoliko ansambala, okupljenih pod vodstvom Zlatka Černjula. Orkestar je poslije vodilo nekoliko dirigenata. Posebno mjesto među njima pripada Miljenku Prohaski, koji ga je  vodio više od 30 godina i bio idejnim začetnik orijentacije orkestra na vlastiti repertoar.
Zbog takve je programske orijentacije Orkestar izgradio i specifični stil. Mnogi su glazbenici svjetskog ugleda u Zagrebu nastupali kao solisti s Orkestrom: Art Farmer, Clark Terry, Johnny Grifin, Ernie Wilkins, Kai Winding, John Lewis, Art Taylor i drugi. Posljednjih desetak godina Big Band uspješno vodi Silvije Glojnarić. On postupno u Band uključuje najbolje glazbenike mlađega naraštaja (Sašu Nestorovića, Davora Križića i druge) kako bi zadržao najvišu umjetničku razinu. Posljednjih pet godina Big Band ima redovitu koncertnu sezonu u Zagrebu.

Gotovo osam godina nakon debija na Muzičkom biennalu Zagreb 2001., Cantus Ansambl promaknuo se u brandirani sastav specijaliziran za izvođenje mnogolikih i mnogobrojnih “novih” glazbi. Također, od samih početaka ansambl djeluje u stalnom – do solističkih razina individualiziranom – sastavu, pod umjetničkim vodstvom i dirigentskom palicom Berislava Šipuša. Njegovi članovi redom su vrsni komorni glazbenici i solisti, ujedno koncertni majstori i vođe dionica simfonijskih orkestara te profesori na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji.

Cantus Ansambl nije samo sudionik hrvatske koncertne scene koju “opslužuje svirkama” na gotovo svim domaćim festivalima i manifestacijama, pa i vlastitim koncertnim ciklusom (Cantus & Lisinski, od sezone 2006./2007.), nego nastoji i ustrajava biti medijem fine percepcije potreba, pokretač promjena ali i onaj koji se s njima zna i nositi. Stoga, broj od sedamdesetak praizvedbi, od oko dvjestotinjak izvedenih opusa, tridesetak inozemnih gostovanja, kao i brojni gostujući solisti i dirigenti te već uobičajena praksa brojnih skladateljskih posveta svjedoče o poziciji ansambla unutar domaćeg, ali i inozemnog konteksta. Posebnost ansambla je intenzivna mreža suradnje sa srodnim europskim ansamblima, bečkom Fondacijom i Centrom Arnold Schönberg, kanadskim ansamblom Les AMIS i dr. te radionica za mlade dirigente i skladatelje koja je ljeta 2008. prvi put organizirana u suradnji s nizozemskom Fondacijom Gaudeamus, Festivalom Gaudeamus Musik Week i Hrvatskom glazbenom mladeži. Veliki “put oko svijeta” odveo ih je u Peking i Toronto, gdje su uspješno predstavili desetak partitura hrvatskih skladatelja 20. i 21. stoljeća. Također, ansambl je za godinu 2008. proglašen službenim ansamblom ISCM-a te se krajem listopada 2008. predstavio na Svjetskim danima glazbe ISCM-a, čiji je domaćin bio Festival Gaida u Vilniusu. 

Dubravka Vukalović (Varaždin, 1984.) stječe prvo glazbeno obrazovanje na Glazbenoj školi u Varaždinu kod Olimpije Vojvode, a ubrzo odlazi na školovanje u Moskvu, gdje je završila Središnju specijalnu školu pri Konzervatoriju Čajkovski u klasi Alexandera Mndoyantza. Studij nastavlja na Konzervatoriju u Lausannei kod Daga Achatza, Jean-Françoisa Antoniolija i Ricarda Castra, u čijoj je klasi privela kraju i poslijediplomski studij kao stipendistica Zaklade Max D. Jost. Od 2010./'11. nastavlja usavršavanje kod Evgenija Mogilevskog na Kraljevskom konzervatoriju u Bruxellesu. Pohađala je seminare kod uglednih pedagoga kao što su Rudolf Kehrer, Anatoly Katz i Jean-Bernard Pommier.     

Debitirala je s 14 godina nastupivši uz Pavla Dešpalja i Zagrebačku filharmoniju, a 2000. osvojila je i prvu nagradu na Pijanističkom natjecanju Zlatko Grgošević u Zagrebu. Otad je održala niz solističkih nastupa i koncerata komorne glazbe diljem Europe. Godine 2009. nastupila je na Međunarodnom festivalu suvremene glazbe Archipel u Ženevi u duu s glasovitim francuskim violistom Christopheom Desjardinsom te je surađivala s francusko-švicarskim Ansamblom za suvremenu glazbu Namascae uz maestra Eduarda Leandra.  Iste je godine nastupila u Brazilu kao solistica u Ravelovu klavirskom koncertu uz Simfonijski orkestar Bahia. Snimke njenih izvedbi zabilježene su za televizijske kuće u Hrvatskoj i Španjolskoj te za Radio romanske Švicarske.   

Bruno Vlahek (Zagreb, 1986.) diplomirao je klavir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kod Vladimira Krpana, a poslijediplomske je studije završio na Konzervatoriju u Lausannei kod Jean-Françoisa Antoniolija te na Visokoj školi za glazbu u Kölnu gdje su mu profesori bili Vassily Lobanov (klavir) te Tilmann Claus i Johannes Fritsch (kompozicija i improvizacija). Od 2010./'11. usavršava se kod Dmitrija Bashkirova na Visokoj školi za glazbu kraljice Sofije u Madridu. Pobjednik je međunarodnih pijanističkih natjecanja Alexander Scriabin u Parizu 2010. i Ricard Viñes u Lleidi 2008. te finalist Natjecanja Busoni u Bolzanu 2009. godine.

Nastupao je kao solist diljem Europe, u dvoranama kao što su Palau de la Música u Barceloni, Gasteig u Münchenu, Ferenc Liszt u Budimpešti, Ópera de Lausanne, Mozarteum u Salzburgu, Slovenskoj filharmoniji u Ljubljani te na Dubrovačkim ljetnim igrama, Muzičkom biennalu Zagreb i na Festivalu Busoni u Italiji, te je održao koncerte za Zakladu Vladimira Spivakova u Moskvi. Snimio je Saint-Saënsov 2. klavirski koncert uz Komorni orkestar Lausanne za Radio romanske Švicarske 2008. godine.

Autor je skladateljskog opusa od tridesetak djela raznih žanrova koja su izvedena u europskim glazbenim središtima, na tribinama suvremene glazbe u Puli i Beogradu te u SAD-u, Venezueli i na Svjetskim danima glazbe 2010. u Sydneyu (Australija). Dvaput je nagrađen na natječajima za poticanje glazbenog stvaralaštva Ministarstva kulture RH.

Grupa za novu glazbu Glazbenog učilišta Elly Bašić iz Zagreba djeluje kao ansambl od studenog 2007. godine. Čine je učenici srednje škole uključeni u projekt Mladi i suvremena glazba, koji se prema idejnoj zamisli i pod vodstvom Maje Petyo Bošnjak i Berislava Šipuša kontinuirano ostvaruje u GU Elly Bašić od jeseni 2007. godine. Dugoročni cilj projekta jest sustavno upoznavanje učenika s novom glazbom 20. stoljeća kako bi mogli slijediti nova stremljenja 21. stoljeća. Učenici osnovne i srednje škole aktivno upoznaju i izvode Novu glazbu sudjelujući u radionicama suvremene glazbe. Posebno iskustvo za članove Grupe za novu glazbu je mogućnost rada s Berislavom Šipušem. U pripremama za nastup na MBZ-u učenici surađuju s mladim dirigentom Josipom Nalisom.

U želji da se našoj sredini što više približe svjetski izvoditeljski trendovi, Krunoslav Babić je 2002. godine utemeljio Kvartet tuba XL, prvi takav komorni sastav na ovim prostorima. Budući da se tuba ponajprije smatra orkestralnim glazbalom, želja im je bila pokazati da i taj instrument može muzicirati komorno – pa čak i solistički. Širok repertoar sastava proteže se od djela starih majstora, klasike i romantizma pa sve do suvremenih skladatelja i džeza. Uz izvođenje izvorne literature za kvartet tuba, sastav poseže i za obradama velikih hitova barokne i klasične glazbe. Autori aranžmana vodeći su limeni puhači druge polovine 20. stoljeća, solisti glasovitih europskih i američkih orkestara ili sveučilišni profesori. Članovi kvarteta tuba XL nakon završene Muzičke akademije redom su se profesionalno usavršavali kod priznatih svjetskih stručnjaka. Publika je već prepoznala visoku kvalitetu i posebnost ovog ansambla, koji iza sebe već ima velik broj koncerata u zemlji i inozemstvu. Kvartet XL do sada je snimio i za Aquarius records izdao dva nosača zvuka: 100% Tuba i 101% Tuba.

Klavirski duo LP jedan je od najuspješnijih komornih ansambala u ovom dijelu Europe. Postoji od 2004. godine kada su Sonja Lončar i Andrija Pavlović izveli Vizije Amena Oliviera Messiaena u integralnoj verziji, na festivalu BELEF. Sonja Lončar i Andrija Pavlović završili su osnovni studij klavira i postdiplomski-specijalistički studij klavirskog dua na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Usavršavanje su nastavili na Visokoj školi za glazbu i kazalište u Rostocku, gdje su s najvišim ocjenama završili postdiplomski i doktorski studij komorne glazbe - klavirskog dua, u klasi Hans-Petera i Volkera Stenzla. Jedan su od samo šest dua na svijetu s ovom, najvišom vrstom diplome za klavirski duo.

Dobitnici su Nagrade Grada Beograda, Nagrade UMUS-a i nagrade njemačke Zaklade Bruno Frey. Na najvećem svjetskom natjecanju dua, u Miamiju 2008. plasirali su se u finale, među 8 najboljih, a niz nagrada stekli su i na 11. Međunarodnom natjecanju suvremene komorne glazbe u Krakovu, natjecanjima „ChopinRoma" te natjecanju klavirskih dua u Bialistoku. Nastupali su u svim većim dvoranama i gradovima Srbije, diljem Europe te u SAD-u, kao i na mnogim festivalima. Na BELEF-u su 2007. svirali i na brodu koji je tijekom koncerta plovio Savom i Dunavom. S gudačkim orkestrom "Dušan Skovran" izvodili su i snimili Dernek Ive Josipovića, objavljen na CD-u Skladateljski dijalog: Ivo Josipović i Ivana Stefanović, u produkciji Cantusa/HDS-a, u suradnji s Jugokoncertom. Surađivali su također s Beogradskom filharmonijom i Orkestrom RTS-a te snimali za RTV Beograd i Novi Sad, kao i za radio i televiziju u San Marinu, Poljskoj, Sloveniji, SAD.

Njihov repertoar je širok i obuhvaća klasična, suvremena, eksperimentalna i popularna djela za 2 klavira, klavir četveroručno, 2 klavira i udaraljke, 2 klavira s orkestrom, 3 klavira, 4 klavira itd. Do sada su samo u Beogradu premijerno izveli više od 20 kompozicija, među kojima i nekoliko praizvedbi, domaćih i stranih skladatelja, od kojih mnogi pišu upravo za ovaj duo.

Klavirski duo LP radi na usavršavanju prezentacije klasične glazbe i njezinoj popularizaciji. Mnogi njihovi koncerti imaju poseban vizualni identitet (režija svjetla, ili video-radovi) a povremeno nastupaju i izvan standardnih koncertnih prostora. Posebnu suradnju ostvarili su sa redateljem Nikolom Zavišićem. Trenutno u Njemačkoj privode kraju snimanje albuma s djelima danskog skladatelja Kima Helwega, a o nastupu na MBZ-u kažu: „Muzički biennale u Zagrebu svakako je jedan od najznačajnijih festivala suvremene muzike u svijetu i veliko nam je zadovoljstvo što ćemo na njemu sudjelovati upravo u godini jubileja, i to s dva koncerta."

Djelujući od osnutka Muzičke akademije 1921. godine, Simfonijski orkestar i Zbor Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu okupljaju studente svih odsjeka i studijskih godina te su njezini reprezentativni ansambli. Okušavajući se u stilski raznolikom i složenom repertoaru, orkestar je surađivao s brojnim umjetnicima poput Nikše Bareze, Igora Kuljerića, Zorana Juranića, Vladimira Kranjčevića, Uroša Lajovica, Milana Horvata, Igora Gjardova, Pavla Dešpalja, Saše Britvića i drugih. Simfonijski orkestar i Zbor Muzičke akademije publici se redovito predstavljaju interpretativno zahtjevnim djelima poput Bachove Muke po Ivanu, Brahmsova Njemačkog rekvijema, Mendelssohnovih oratorija Ilija i Paulus, Mahlerove Druge i Osme simfonije te Beethovenove 'Devete', Mozartova Rekvijema, Orffove Carmine Burane, Istarskih freski Borisa Papandopula, dramatskog oratorija Ivana Orleanska na lomači Arthura Honeggera, Brittenova Ratnog rekvijema itd. Uz zbor i orkestar Muzičke akademije, solisti pjevačkog odjela u posljednja su dva desetljeća ostvarili značajne operne projekte u suradnji s brojnim kazalištima, od kojih izdvajaju odličnu suradnju s kazalištem Komedija. Potaknuta visokom razinom izvođenja Simfonijskog orkestra i mješovitoga zbora, Muzička akademija Sveučilišta u Zagrebu, u suradnji s Koncertom dvoranom Vatroslava Lisinskog, od 2001. godine organizira Akademski ciklus u kojemu nastupaju isključivo ansambli Akademije. Istaknuto mjesto pripada solističkim nastupima najboljih studenata. Voditelj orkestra je Mladen Tarbuk, a voditeljica zbora Jasenka Ostojić Radiković.

Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije u smanjenom je obliku počeo djelovati već 1930., a 1951. godine utemeljen je Komorni orkestar Radio-Zagreba, koji je u domovini i u inozemstvu stjecao ugled pod vodstvom svojega prvog dirigenta Antonija Janigra te zatim Stjepana Šuleka i Pavla Dešpalja. Vodili su ga ugledni dirigenti Pavle Dešpalj, Krešimir Šipuš, Josef Daniel, Oskar Danon, Milan Horvat, Uroš Lajovic, Vladimir Kranjčević i Nikša Bareza. Među dirigentima i solistima s kojima je surađivao bili su i Lovro pl. Matačić, Lorin Maazel, Zubin Mehta, Krzysztof Penderecki, Henryk Szeryng, Aldo Ciccolini, Dubravka Tomšič-Srebotnjak, Ivo Pogorelić, Mstislav Rostropovič, Edita Gruberová, José Carreras i Barbara Hendricks. Uz redovitu koncertnu djelatnost te obvezu da redovito surađuje u radijskom i televizijskom programu, orkestar gostuje diljem domovine i u inozemstvu. Uz klasičan i suvremeni repertoar koji izvodi i snima za potrebe radija, televizije i diskografskih tvrtki, orkestar osobito skrbi za hrvatsku glazbenu baštinu i suvremeno stvaralaštvo.

Zagrebački kvartet saksofona, koji su osnovali diplomci Muzičke akademije u Zagrebu iz razreda prof. Josipa Nochte, u sadašnjem sastavu djeluje od 1989. godine. Gostovali su u mnogim europskim zemljama te u Kanadi i SAD-u. Kao solisti nastupali su s brojnim orkestrima pod vodstvom poznatih dirigenata, a renomirani ansambli i solisti često sudjeluju na njihovim koncertima i snimanjima. Kritika i publika pohvalile su njihove nastupe na svjetskim kongresima te festivalima kao što su Dubrovačke ljetne igre, Splitsko ljeto, MBZ, Europhonia, Musicora, Festival Julian Rachlin & prijatelji, NOMUS, Svjetski dani glazbe i Saxophonia. Kvartet je u Hrvatskoj dobio važne kulturne nagrade (Milka Trnina, Judita) te sedam diskografskih nagrada Porin. Uz mnoge snimke za radio i televiziju u Hrvatskoj i u inozemstvu, kvartet je snimio samostalne albume Hrvatska glazba za saksofone i Z Quartet, u SAD-u izdao CD Tsunagari te gostovao na brojnim nosačima zvuka. Uz većinu klasičnog repertoara za taj sastav i aranžmana skladbi različitih glazbenih stilova (od renesanse do progresivnog džeza) koje možemo čuti na njihovim koncertima, kvartet je praizveo više od pedeset novih djela hrvatskih, slovenskih i drugih autora.

Nastavljajući tradiciju Zagrebačkih madrigalista, Zbor Hrvatske radiotelevizije utemeljen je četrdesetih godina prošloga stoljeća. Isprva komorni ansambl pod vodstvom Mladena Pozajića, a zatim Slavka Zlatića, s vremenom je prerastao u prvi profesionalni zbor u Hrvatskoj. Njegov je umjetnički identitet oblikovao niz uglednih glazbenika, čiji put, nakon Igora Kuljerića, danas nastavlja šef-dirigent Tonči Bilić.Zbor je dobio Diplomu Milka Trnina za izuzetne umjetničke dosege u 2004. godini za izvedbu Hrvatske mise Borisa Papandopula, a godine 2005. za snimku je toga djela, u izdanju Cantusa, osvojio Diskografsku nagradu Porin za album godine u kategoriji klasične glazbe. Godine 2007. skladba Igora Kuljerića Križu, daj nam ti milosti objavljena na CD-u u izdanju Orfej/HRT s naslovom Kako jelen vrilo traži, također pod Bilićevim ravnanjem, dobila je Porin za najbolju skladbu napisanu za solo ili manji sastav. 
Godine 1998. Zbor HRT-a je na poticaj svojega šefa-dirigenta počeo sustavno njegovati pjevanje a cappella i uz instrumentalnu pratnju. Tako je nastao Sfumato, ciklus od šest koncerata u sezoni, s namjerom da se publika upozna s djelima hrvatske glazbene baštine, remek-djelima i manje izvođenim skladbama klasične literature te najnovijim ostvarajima zborne glazbe u nas i u svijetu. Ciklus ima i likovnu dimenziju, što je razvidno iz podnaslova Duhovni zvuci, boje i oblici, a ostvaruje se u suradnji s Muzejom Mimara, u kojemu se koncerti izvode.